Nedostatak sebe...

07 travanj 2005

Eh... odavno me nešto nije natjeralo na neku veću i dublju analizu... međutim ovaj vikend je načinio značajne promjene... S obzirom da sam vikend proveo s mojom polovnjačom u Sarajevu, jedna od nepisanih stavki moje liste zaduženja je bilo upoznavanje društva gore navedene persone, što je zapravo i sasvim normalno - jer kad nekom uđeš u ljubavni život kao aktivni član istog, automatski se uvlačiš i u ostale sfere njegovog života, samim tim i društvene...

Tako na listi upoznavanja je bilo par osoba, sve zanimljive individue sa pokojim minusom kojeg svi imamo kao karakternu osobinu, ali me je jedna osoba stvarno iznenadila.

To je bio on, momak fenomenalnog izgleda i simpa imagea. Individua plavih očiju i zanimljivog smješka sa onim zanimljivim sarajevskim naglaskom na koji sam pao i kod moje polovnjače... Sve u svemu - fizikalije čista petica! Međutim nakon druge vremenske petice, ostao sam pomalo zatečen - iza nevjerovatnog izgleda i nekog po meni macho stava - bila je veoma nesigurna osoba. Maska stvarno efikasno obavlja svoj dio posla dok ne zavirite ispod haube i ispod nje primjetite nekog ko se strahuje da ne ostane sam, ko se boji načiniti korak jer bi svaki mogao biti pogrešan.

Ako uporedimo mene i njega - on se, sudeći po onom vizuelnom aspektu, nalazi bar tri koplja ispred mene, ali što se tiče samopouzdanja, mislim da ne smijem ni porediti. Ako bi spojili njegov look i moj brain mislim da bi to bila kombinacija na kvadrat!

U svakom slučaju na svemu se može poraditi, kako na izgledu tako i na sigurnosti - i stvarno se nadam da će i on pronaći taj nedostajući dio sebe.

Na samom kraju da se osvrnem na moju Justine iliti Just a Girl. Upoznali smo se nakon kako ona reče 4 ili 5 godina net poznanstva. Znate one slike koje sebi u glavi sklopite o nekome na osnovu priča? Ja nikad nisam imao neku predstavu kako bi ona trebala da izgleda - ali izgledala je baš onako - kao Just a Girl.

Prva misao nakon raspoznavanja ko je ko i rukovanja, je bila da li je rukovanje dovoljno za pozdrav nekome koga virtuelno poznaješ 5 godina? Meni nije! Zagrljaj je pao - ostali su samo dobri utisci!

Svaka čast, Justine!

<< Arhiva >>