U subotu sam bio na Kastvu jer su me organizatori zamolili da im posudim startne brojeve od TK Rivala za njihov proljetni kros u prirodi. Uzeo sam opremu i ovaj put čvrsto odlučio odraditi samo lagani trening, jer me je sutradan očekivao triatlon u Novigradu. Osim toga, osjećao sam se dosta loše.
Sve je to počelo još u četvrtak, na praznik. Ujutro sam odradio kompletan triatlonski trening, samo laganim tempom i pomiješanim redoslijedom, najprije bicikla, pa trčanje i na kraju plivanje. Popodne se razvedrilo, pa sam odveo djecu na kupanje i odradio još jedan plivački trening. (za one koji me ne znaju, moj plivački trening podrazumijeva 500-600 m laganog rasplivavanja). U petak sam imao jako naporan dan na poslu, uključujući kraće putovanje autom po najgorem suncu. Uvečer sam bio sav nekako izmožden i pregoren, kao da sam doživio toplotni udar. No bilo mi je malo blesavo ne trčati kad sam već tamo. Krenuo sam lagano, i kad sam vidio da su svi pojurili nisam se dao navući. Bilo je izuzetno vruće i sparno, čak i u dubokoj šumi. Čak i taj lagani tempo predstavljao mi je popriličan napor. Prije okretišta sam vidio na neki već posustaju i povremeno prelaze u hodače. Eto, uvijek ista priča. Dobro da nisam i ja krenuo jače. Na kraju, 7 minuta lošije vrijeme od uobičajenog, što znači da sam trebao još lakše. Najsmješnije mi je bilo što mnogi nikako da shvate da sam odradio trening, nego su mislili da sam i ja pukao. Uslijedilo je ugodno druženje i komentari na rezultate i proglašenje pobjednika u već jako dobro poznatom Kastafskom stilu. Skoro svi su dobili poneku medaljicu (osim mene, u mojoj kategoriji je bio ukupni pobjednik, i ukupno treći i četvrti). Ali zato sve pohvale za klopu. Odlična ideja da svako dobije bon u vrijednosti od 35 Kn, koji vrijede u tri različita lokala, pa svakom po volji. Većina se (pametno) odlučila na legendarnu Šporovu jamu, gdje sam pojeo izvrsnu istarsku maneštricu sa suhim mesom, a na izboru su bila još tri ništa manje privlačna menija. Čak i palačinke na kraju ...
|