30.10.2006., ponedjeljak
Ljetne radosti ...
Dakle prošlo je i to čudo. „Homo si teć“ po deseti put. I po deseti put ista priča, gužva, ne zna se ko pije ko plaća tko trči, a tko smeta. No dobro, nemam ja ništa protiv, svaki način za promociju trčanja je dobar, ali mislim da bi nakon tolikih godina i toliko uloženih (potraćenih) sredstava, ta manifestacija mogla izgledati i malo ozbiljnije.
Moj mali se zapalio za trčanje, i inzistirao je da sazna koja je nagrada za prvo mjesto. Eh, koja skromnost. Odlučio sam trčati s njim, da se ne izgubi, ili da ga netko ne pregazi. No dok smo tražili Timnu, koja je trčala sa vrtićima (i nakon utrke se izgubila), startala je i glavna trka, i mi smo zakasnili. Jedva sam ga nekako utješio. A baš se bio nabrusio da će oderati Gradonačelnika. Doduše, to bi mu vjerojatno i uspjelo. Gradonačelnik, čini se, i nije baš u formi, nakon utrke je izjavio da mu je, začudo, svake godine sve teže i teže otrčati tih bijednih 2 km. A cijelu godinu je marljivo trenirao, posebnu pažnju obrativši na carbo (i janje/odojak/riba/divljač) loading …
Kad smo već kod treninga, moram se pohvaliti da sam zadnja dva tjedna, napokon, uhvatio neki ritam. Utorkom i četvrtkom vodim maloga na trening rukometa u OŠ Škurinje, i dok on mlatara po dvorani, ja trčim do Marinića (krasan uspon) i nazad (ružna nizbrdica). Znam, nije baš pametno za moja koljena, ali kad je takva konfiguracija terena, jednostavno, nemam kamo drugdje. Čini mi se da je trčanje uzbrdo jako korisno. Subotom i nedjeljom sam uglavnom u Kostreni. Na taj način sam ovaj tjedan nakupio 50-tak km. To je odlično za mene, samo me strah da sam opet naglo povećao kilometražu, a to obično završava, zna se kako. Ali, lako je govoriti drugima, kad si sam u pitanju, to je onda druga priča. Za sad je dobro, ništa me ne boli, osim desnog koljena, doduše jedva primjetno. To je valjda OK, iako bi stvarno bilo krajnje vrijeme da odem vidjeti što je to. To koljeno me, naime boli već punih 5 god. odnosno, otkad trčim, samo što malo boli, malo ne boli, i onda uvijek mislim, ma, prošlo je samo od sebe prošli put, pa će i ovaj.
U subotu je bilo jako toplo, kao što ste vjerojatno i sami primijetili. Čak 26 stupnjeva u Rijeci. Nakon što sam otrčao 13 km. Spustio sam se do mora i lijepo okupao. More je sasvim OK, najmanje 20 stupnjeva. To mi je rekord što se tiče datuma. 28.10.2006. Raniji rekord bio je 08.10. davne '76. ili '77. Brojni šetači (pre toplo odjeveni) čudom su se čudili budali u moru (bio sam naravno jedini). I sad vi meni recite tko je čudak : ja, koji se kupam u moru od 20 stupnjeva, dok je vani sunčano i toplo (oko 25 ) ili oni, koji se po tom istom vremenu šeću u dugim rukavima (neki čak i u skafanderima ???) …
|
- 10:33 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
