U subotu je bio prekrasan dan, pravi proljetni, sunčano i toplo, malo vjetra, idealno za šetnju. Došao sam na Žurkovo oko devet, i nikako mi se nije dalo voziti, jedva sam čekao da odradim trening, pa da zavirim ima li koja šparoga.
Vozio sam tri kruga, i malo se penjao onim uzbrdicama prema školi. Primjetio sam da ima malo vjetra, sa zapada, kao da malo gura prema dimnjaku i koči natrag. To je inače prava rijetkost, ovdje obično puše na refule, u prsa ili u bok, pa kako god da voziš. Odlučio sam iskoristiti priliku, i probati jedan polukrug, do daske. Krenuo sam sa pola parkirališta, onako, „mrtvi start“ s mjesta . Htio sam vidjeti, mogu li do dimnjaka za manje od 5 min. (suludo). Nagazio sam koliko god sam mogao, i pazite sad 5:15 sec do onog znaka na ulazu u parking, odnosno 5:28 do kraja parkinga … he… he… prosječna brzina 34,5 km/h. Kad bi tako mogao 3 kruga i bez vjetra, to bi bilo nešto … ipak, treba i ovo odvoziti, probajte … Jučer pak, odradio sam mali tour de Grobnik … Planirao sam voziti od spomenika prema G. Jelenju, pa dok ide … Nije išlo baš daleko, štufalo me već nakon 2 km. Vratio sam se natrag i krenuo još jednom. Na otprilike istom mjestu sam ustanovio da brdo nije za mene. Odlučio sam upotpuniti dojam vožnjom prema Dražicama, pa sam produžio prema Jelenju, i sve tako dalje i dalje do Zoretića i Kukuljani, dalje mi se nije dalo jer je cesta postajala sve uža i sve rupatija (koji izraz!). Ljudi su išli u crkvu noseći grančice masline i čudili se koji je ovo, a nije Ljubas. U povratku, u Dražicama, jedan manijak u crvenom audiu, projurio je na 5 cm od mene, i podsjetio me još jednom, koliko sam u pravu što izbjegavam cestu, i uglavnom treniram na Žurkovu. Inače u subotu se vozio Duatlon u Puli, i moji dečki su bili dobri, pogotovo mali Mateo, koji je opet pobijedio. O tome čak piše u današnjem Glasu Istre. Jučerašnji pak Polumaraton u Osijeku okupio je čak 190 trkača, a trčalo se bogami i u Parizu ...
|