27.03.2006., ponedjeljak
3. kolo duatlon lige ...
Konačno nas je vrijeme poslužilo. Poluoblačno, ni prevruće ni prehladno, bez vjetra. Na žalost, opet nas se skupilo jedva deset. Kasnili smo sa startom, jer su neki zaboravili promijeniti sat, neki su zaspali, a neki zaboravili bicikle. Ovaj put sam za zagrijavanje otrčao samo 1,5 km lagano, i odvozio jedan lagani krug. Koljeno sam osjećao poprilično, iako sam cijeli tjedan apstinirao, ne računajući 15 min. lagane vožnje na trenažeru. Prije starta, brknuli smo po 0,2 domaće rakijice, Neno tvrdi da je to zakon. Krenuli smo svi zajedno, Nedi je povukao, a ja na začelju. Prvi km. za točno 4 min., a onda mi je grupa počela bježati, metar po metar. Na drugom km. sam stigao Nedija, koji je na to opet pojačao, tako da smo okrenuli zajedno za 10:30. To mi je najbolji prolaz do sada, a grupa bježi sve dalje. Očito i oni trče brže. Prvo trčanje odradio sam za 21:37, opet najbrži prolaz. Malo sam se spetljao u izmjeni, i kad sam krenuo konačno sa biciklom, ispred mene nije bilo nikoga na vidiku, a vidi se cca 400 m. Poslije sam skužio da je Šegi ovaj put odlučio voziti u tenisicama. Na okretu prvog kruga, vidio sam da mi ostali ne bježe toliko puno, ali voze u grupi, osim Šegija, što znači da nema šanse da ih ulovim. Ali je zato Nedi ulovio mene na uzbrdici, prije nego sam ga očekivao. Iznenadio me, i skoro pobjegao, ali sam se nekako uspio priključiti i uživao u zavjetrini slijedećih 500-600 m. A onda je njemu ispao lanac. Okretao sam se, i okretao, ali njega nigdje. Šteta, mogli smo zajedno u potjeru. Na okretu prvog kruga, vidio sam da se vratio u utrku, ali zaostaje toliko da nema smisla da ga čekam. Očito mi se suđeno da vozim sam. Na kraju sam odvozio cca 40 min čiste vožnje, i to je za mene odlično, osobni rekord mi je 39:20 i to bez ulaska u parkiralište u cilju. Na drugom trčanju mi se dogodilo nešto jako čudno. Trčao sam sasvim normalno, kao da nisam vozio prije. To se vidjelo i na rezultatu 11:37 čak brže od Šegija, koji odlično odradi drugo trčanje. Nevjerojatno ! Naravno da je sve to rezultiralo osobnim rekordom staze od 1:14:35, čak 5 i pol minuta brže nego prošli put. Čak mi ni koljeno nije smetalo, kao ni bilo šta drugo. Dan prije mi se činilo da ću navući prehladu, a ni ujutro se nisam osjećao baš dobro, srce mi je lupalo 70/min. umjesto uobičajenih 50. Sve u svemu, jako sam zadovoljan, konačno jedan dobro odrađen duatlon. Pobijedio je Dino, odlično odvozivši biciklu i pokazavši da je puno uvjerljiviji na stazi, nego po raznoraznim forumima … I to bez rola …
|
- 12:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|