
Dugo već nisam ništa napisao. Nemam što. Ne trčim, čekam i dalje da prođe ono nešto što me boli u stopalu, a zapravo i ne znam o čemu se radi. Lijen sam otići u Lovran, sve nešto mislim (nadam se) da će proći. Zapravo, malo sam trčkarao u petak, dok je mali bio na treningu rukometa, onako u trapericama, od dvorane 3.maja do restorana Miramare .Osjetio sam laganu bol, pa sam se brzo vratio, a i glupo mi je bilo, ljudi su me čudno gledali (valjda zbog traperica). Jučer sam otišao na omladinsko igralište (jel' se još tako zove?) i krenuo lagano, nekih 9-10 krugova (2,7-3,o km.). Nisam osjetio skoro ništa, ali kasnije kad sam hodao, opet me je malo štrecnulo. U subotu sam vrtio trenažer jedno pola sata, to je izgleda maksimum što se mogu natjerati, iako sam stavio i TV, samo mala mi je stalno upadala u sobu, i nikako joj nije bilo jasno zašto vrtim i gledam TV, kad se od buke trenažera ne čuje ništa. Uvijek me uspije izživcirat. A i meni skuža dobro dođe, kao ono, ne mogu na miru vrtit, pa bolje da prestanem. A jučer smo bili u Bribiru, jer je mali imao utakmicu (sreo sam Pavla Kombola), pa smo kasnije svratili kod kumova u Dramalj. Nažderao sam se kao prase.Ni to nije bilo dosta, nego smo doma ispekli palačinke sa Nutelom (klinci navalili), pa sam pojeo dva puta po pola (koliko su mi velikodušno dali). Sve bolje od boljega. Ne trčim, jedem, imam valjda već 70 kg.
|