Polako je prolazio kišoviti listopad i došao prohladni studeni. Strop u Velikoj dvorani neprestano je pokazivao tmurno vjetrovito nebo i imao si dojam kao da ćeš svakog osjetiti snijeg kako ti pada po glavi i ramenima. Nitko nije imao posebnu želju izlaziti iz Hogwartsa, a kada bi išli na Travarstvo ili Skrb za magična stvorenja, učenici bi hodali zbijeni u grupice, jer kožne rukavice i vuneni šalovi nisu bili neka velika zaštita od naleta hladnog vjetra. U zraku se osjećao miris snijega.

Jednog takvog hladnog dana na početku studenog hodala sam zajedno s Amelie, Annabelle i Irmom prema stakleniku broj šest. Melissa i Will su još bili u dvorcu, a Andrew je od jutra odrađivao kaznu kod profesorice McGonagall. Već smo bije blizu staklenika kad smo nekako došle na temu dečki. Irma i Annabelle su se čini se zagrijale za neke Ravenclawe, ja sam imala Michaela i upravo je na red došla Amelie.

˝A ti seko, je li tko napokon tebi zapeo za oko?˝ upitala je Irma.
˝Ma daj, naša Amelie Časna Sestra Delacour još ne razmišlja o dečkima˝, zezala ju je Annabelle s osmijehom na licu.

Amelie se smijala s njom, ali sam primijetila da joj baš nije ugodno. Nisam mogla šutjeti.

˝Otkud vi znate?˝ rekla sam otvarajući vrata staklenika, ˝Možda Amelie samo ne dijeli sve s vama.˝

Irma i Annabelle su je zainteresirano pogledale, a Amelie se samo zagonetno nasmiješila. Tko zna, možda nam stvarno ne govori sve.

Na Travarstvu smo trebali presađivati mladicu drveta praudonije u zajedničku posudu. To ne bi bio problem da praudonija nije imala drugačiju ideju i pokušavala pogoditi izbačenim iglicama svakoga tko bi joj se približio. Tipično za Andrewa, iako je zakasnio, uspio je presaditi čak sedam mladica i zaraditi deset bodova za Gryffindore. Amelie, koja je na ostalim satovima odlična, izgubila je pet bodova jer je pokušala umiriti jadnu praudoniju čarolijom omamljivanja.

Na, kraju sata, koji smo imali s Ravenclawima, prišla mi je Samuele Rose. To me malo zbunilo jer, iako se s njom najviše družim od Ravenclawa, ove školsko godine gotovo nijednom nismo pričale. Ali Samele mi nije stigla reći što je htjela jer ju je profesorica Sprout pozvala da počisti komadiće tegle koju je razbila. Mislila sam je pričekati, ali me ispred staklenika čekao Michael. Srce mi je brže zakucalo kad sam ga ugledala, kao uostalom i svaki put. Usta su mu se razvukla u osmijeh kad me ugledao.

˝Zdravo, idemo zajedno do dvorca?˝ upitao me. Znao je da poslije imamo Čarobne napitke. I ja sam znala da on sad ima Skrb za magična stvorenja pa sam mu odgovorila da ne mora ići sa mnom natrag kad se onda opet mora vraćati.
˝Dobro, ali je onda vidimo u pauzi nakon ručka?˝
˝Naravno˝, odgovorila sam.

Ne znam zašto, ali malo mi je išlo na živce što je stalno sa mnom. Očekivao je da svaki slobodni sat provodim s njim i dočekivao me nakon metlobojskih treninga. Uopće se ne sjećam kad sam zadnji put pošteno porazgovarala s Amelie. Odlučila sam da bih o ovome svakako trebala.


Nadam se da vam se sviđa post. Vidim, nije se baš puno ljudi sjetilo poledati moj blog. =)))

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.