|
Vidim da se digla velika bura na moj prijašnji post, imali ste svašta za reći, ali evo da ispričam drugu stranu, a to su stranke.
Stari ljudi su uvijek govorili da su stranke uvijek u pravu, ja sam od onih koji tvrdim da to nema veze sa zdravim razumom, navest ću nekoliko primjera gdje i mi mehaničari imamo nočne more od pojedinih stranaka.
1. Kašnjenje na termin
Možda se kašnjenje na termin čini bezazleno, nama to stvara ogromne probleme. Ako stranka kasni više od 15 minuta, već se razmišlja da se uzme neki drugi auto koji nije u terminu, jer se smatra naručena stranka neće doći. I onda kad dođe, najčešća su kašnjenja oko 15 minuta, pa do pola sata. Imamo određeni posao na tom autu koji je naručen u 8, planirano je da će se završiti do 9:30, ali se uvijek planira pola sata duže, upravo zbog kašnjenja ili zbog mogućih komplikacija tokom popravka. I kad ta stranka kasni pola sata, i još se nešto zakomplicira, automatski se izgubi to nadodano vrijeme i moramo se žuriti svim silama da bi sljedeću stranku uzeli na vrijeme koja je doša na vrijeme u 10 na svoj termin, nerijetko se dogodi upravo zbog neodgovornih stranaka, ta odgovorna stranka nije primjena u servis u točni vrijeme. Nije tu kriv ni mehaničar, ni servis, nego neodgovorne stranke koje ne poštuju nečije vrijeme.
Ističem da pišem isključivo iz iskustva svog rada u ovlaštenom servisu.
2. Prljav auto
Nitko ne traži da se dovode automobili diretkno iz autopraonice ili da se stakla sjaje ili da nema prašine u autu ili da nema smeća ili nešto takvo. To svi imamo i nitko ne pere auto svaki dan, pere ga jednom tjedno, mjesečno ili duže, to nama ne stvara nikakav problem.
Ono što nam stvara problem je smrad u autu od ustajalih cigareta, pepeo po cijelom autu, blato na tepisima, kokpit koji nije obrisan barem godinu dana i sve je masno, lijepi se za ruke, kondomi otvoreni i iskorišteni po podu, bljuvotine, pokvareno voće koje su zaboravili baciti, pa se već ukiselilo i tako dalje. Najgore je ući u auto i onaj osjećaj jel češ povratit ili ćeš uspjeti upeljati auto u radionu.
3. Stvari koje ne bi smjele biti u autu
Pištolji recimo, trebam zamjeniti sajle ručne, otvorim naslon za ruku, a unutra pištolj, ne mislim to dirati niti želim, onda trči po stranku nek to uzme, pa vojnički nož, pa novčanik, pa torbica s novcem, skupocjeni sat i bilo što drugo vrijedno i opasno nema što radit u autu kad se dolazi na servis. Bilo je slučajeva gdje sam ukrao jaknu, laptop, čak sam maznuo neki rolex od nekoliko tisuća eura kako, je stranka izjavila, ali srećom, sve te stranke su se na kraju ispričale da su ipak te stvari pronašle doma kasnije. Maznuo sam i neku čokoladicu, koju nikad vidio nisam, stranka me napala kao da sam ukrao ne znam što, pa taj nije puštao i puštao, pa sam rekao, evo gospodine jesam, vidite, kolege se još uvijek oblizuju kako su se najeli, onda je gospodin zašutio, ali svjejedno smo poslali domara u dučan da mu kupi tu čokoladicu koju sam izgleda ukrao, kako je gospodin tvrdio. Jednom sam maznuo neki skupi parfem koji je tada vrijedio 500 kn kako je neki gospodin tvrdio, nit znam što da radim s tim parfemom, niti znam otkud mu ideja da je to uopće bilo u autu, ali da bude mir u kući, šef je iskeširao 500kn tom tipu, to smo imali našu ušteđevinu koju su dečki na prijemu skupili od napojnica, koje su stvarno rijetke. Puno puta smo pogutnuli kako se kaže govno, samo da bude sve u redu, da ovi odozgora ne zovu, zašto je stranka nezadovoljna, pa se naravno uvijek vjeruje njima, nego nama. Jedna stranka je izgubila vozačku dozvolu i došla da smo mi ukrali i ovaj kolega s prijema se s njim svađa i pokušava mu objasnit da mi s tim dokumentom nemamo što raditi, i dok je mehanničar mijenjao sajle ručne, našao je vozačku unutar tih plastika, donio ju je na prijem, a stranka je tvrdila da smo mi to ukrali i naknadno podmetnuli u auto i rekli da smo ju sad našli.
4. Fizićki napadi, mobing ili kako god
Znalo se dogoditi da bude neki veći kvar koji zahtjeva i čekanje dijelova po nekoliko dana, a svi zamjenski auti vani, pa se nije imalo što dati tom vlasniku, pa je došao vikat, da što mi mislimo, pa je čak naguravao prijemnika koja ga je nakon toga zamolio da izađe van. Da ne govorim o raznim prijetnjama, da će nas se nači vani negdje i ubiti, tući, što već, hvala bogu nije se nikad ništa takvog dogodilo, kao da smo mi krivi što tvornica ima takvu politiku da dijelovi nisu odmah dobavljivi. Zamislite kad stranci objašnjavate da auto mora ostati do sutra, a kad on krene sa svojim napadima, vrijeđanjima, pa i pokušaja fizičkog obračuna, a vi ne smijete prstom mrdnuti niti reći ništa krivo jer bi mogli izgubiti posao.
5. Djeca i servis
Djeca i auti ne idu nikako zajedno, jedno je kad dolazite s malim djetetom na servis i bude uz vas cijelo vrijeme i to je sve u redu, ali kad dođu neodgovorni roditelji koji putaju djecu od 3, 4 godine da trče po parkingu bez nadzora, pa se motaju oko ulaska u radioniu, pa ih ne vidite, a roditelji ne reagiraju, pa kad kažete roditeljima da mali pripaze, ovdje se izlazi i ulazi, ne očekuje se pretrčavanje djece ispred radione, e onda je krene napad na nas, da ne volimo djecu, da smo ovakvi, onakvi. Mislim da to ni ne treba komentirati dalje.
6. Pametovanje
Takve stvarno ne volim koji dođu već s nekakvom dijagnozom, koja uopće nije točna, pa kad pregledam auto, onda vidim što je stvarni problem, pa kad se kaže koliko to košta, onda smo mi problem, želimo opljačkati i tako dalje. Kad stranka ima neki problem, volim da zna što više o tom problemu, da mi kaže kad je problem nastao, u kojim uvjetima, pri kojoj brzini, to su dobro došle informacije, čak je i poželjno da stranka kaže što misli koji dio je otišao, to je u redu. Ali kad dođu s nekakvim banalnim komentarima, jer se oni jako dobro razumiju u aute, a odmah vidim da to nije uzrok kvara, onda kad zamjenim to nešto jer se stranka sama radila dijagnozu, a auto je i dalje neispravan, onda se ide kod nekog drugog, pa i na forum, pa se tamo piše da ovi nemaju pojma, nisu popravili auto, a platio je skupo. To je vrlo čest problem koji svi čitamo po tim forumima, od kojih je točno svega možda 2% napisanog. Ima i onih koji su pročitali nešto na internetu da se na njihovom modelu to mora zamjeniti, odmah dojure u servis i zahtjevaju zamjenu toga, a njihov auto uopće nije obuhvaćen time, bez obzira što je potpuno isti model i ista godina, kao i od njegovog susjeda kojem smo to zamjenili. Neki ljudi misle da mi možemo zamjeniti neki dio kako mi želimo, to je potpuno krivo, moramo imati pripremljenu potpunu dokumantaciju za tvornicu, slike auta, točan broj kilometara, broj šasije, slike neispravnog dijela ako se vidi golim okom, ako je senzor u pitanju, moramo imati sve dokaze ispitivanja instalacije, zapisati mjerenje svake žice, svaki otpor, svaki napon, sve to mora biti dokumentirano da bi se dio zamjenio na jamstvo. Ako samo jedno od tog fali, jamstvo pada u vodu, i ako smo to zamjenili, a jamstvo je odbijeno, ide na naš trošak. Što se tiće nas mehaničara, mi bi zamjenili sve živo što stranka prijavi, bez obzira što neki dijlovi nisu u garanciji, a mi znamo da bi trebali biti, ne smijemo ih mijenati bez odobrenja tvornice. Sad su tu različite marke automobila, kod nekih marki je dovoljna jedna slika, kod nekih samo broj šasije, ovdje gdje ja radim treba sve živo, i ponekad znamo da taj dio ne valja i ne može se dokazati da ne valja, jer su sva mjerenja točna, onda moramo pokušati simulirati kvar na drugačiji način, samo da dobijemo što se od tvornice traži. To je ponekad vrlo težak posao, možemo imati znanje najbolje na svijetu, ali ponekad u tvornici traže nemoguće, jer i tamo sjede nekakvi koji nikad nisu vidjeli auto, a rade posao odobravanja garancija. Zato ne volimo pametovanje od stranka kojima to sve izgleda bezazleno, što je to zamjeniti ulje ili bobinu ili kotače, to može svatko, to izgleda vrlo jednostavno, ali mi koji to svaki dan radimo znamo da to nije onako kako to izgleda. Zamislite kvar kad se otpoji neka žica ili masa, to su jako rijetki kvarovi, kad ti ne znaš otkud bi počeo, kad auto nema nikakve greške na testeru, a auto nije dobar, Zamislite takav kvar, pa otvorite shemu koja vas navodi što sve treba provjeriti, pa vi sve to provjerite i sve je u redu, a vidimo da nije. Pa kopanje po instalaciji, pa rastavljanje auta do zadnjeg vijka, pa stranka ludi već, auto je kod nas već mjesec dana. Pa zovemo tvornicu, pa nas oni navode, pa traže od nas ovakve podatke, pa onakve, pa je i tu u sve u redu, i na kraju se ipak nađe ta neka žica koja nije imala dobar spoj, pa sad vi to dokažite tvornici kako su oni pogriješili i nisu to dobro ugradili. Nemojte pametovati, nijedan auto nije isti, dva potpuno ista modela, izašla iz tvornice jedan za drugim, isti motor, ista boja, ista oprema, ne biste vjerovali koliko su ta dva auta zapravo različita. Uspoređujete svoj auto sa susjedovim, njegov tiše radi, njegov manje troši, njegov ide 5km/h više, to su te neke razlike koje su normalne, nijedan auto nije isti, a najgore kad uspoređujete dvije različite marke, onaj ima ovako, ovaj ima onako, to jednostavno nema smisla, samo se nervirate gdje ne treba. Ako se nešto čuje i ja kažem da je to normalno, bez obzira što se na susjedovom ne čuje, prihvatite to. Od 100 auta, na 50 njih će se čuti, to je činjenica. Pametuje se oko ulja u motoru, da smo stavili previše ili premalo, najčešće se žale da je previše, obično oko 2 do 5 mm viška, poogotovo kad je motor hladan, pa dolazite s objašnjenjem da će izbiti semeringe, što je totalna glupost i nema veze sa stvarnošću, da je na šipki i 5 centimetara viška, neće se dogoditi apsolutno ništa, to su teorije zavjere, pogotovo od onih stručnjaka koji o tome pišu kao o nekom kvaru, a nikad nisu vidjeli rastavljen motor. Dogodi se da se natoći jedan deci ulja previše, jer to je tekučina, to je sasvim normalno, taj milimatar ili dva više na šipki neće nikako naštetiti motoru, sve oni piše u knjigama, u praksi nije isto.
Treba malo vidjeti i drugu stranu priče, uvijek će biti loših mehaničara i groznih stranaka, svi se s time borimo kako možemo i znamo.Oznake: automehaničar, mehaničar, service, auto
|
