29
ponedjeljak
studeni
2021
Biram biti sretna
U moru sranja koja se u životu događaju, čovjek ponekad mora sam sebi govoriti bedaste kratke fraze zbog kojih će se možda osjećati barem 1% bolje. Zapisala sam ih u rokovnik nekoliko:
- Dobra sam osoba
- Polako, od dana do dana
- Možeš i više nego što misliš
- Jednog dana će sve biti baš kako treba
- Sve ćeš preživjeti
- Ništa od lošeg što ti se događa nisi tražila
- Biram biti sretna
Posljednju sam zapisala danas. Kad sam shvatila da nema jednostavnog rješenja, ali nisam zaslužila biti nesretna zbog drugih. Drugi nisu zaslužili uništiti mi sreću.
Ovih dana mi se jedna fraza sve češće ponavlja u mislima, iako se od nje neću osjećati bolje, ali nemam snage upisati je u rokovnik:
- Zašto mi je to učinio?
Imam osjećaj da ako ta fraza stoji ispisana, da ću je morati nekome objasniti. A ja stvarno ne mogu o tome progovoriti.
I zato biram biti sretna i razmišljati o lijepim stvarima u mom životu. Raditi stvari koje me vesele, više čitati, opet početi vježbati, učiti, otići u kupovinu... Posvetiti se onima koji čine moj život boljim.
komentiraj (12) * ispiši * #
14
nedjelja
studeni
2021
Magla
Završavam smjenu i ulazim u svoju sobu presvući se. Tu po tisućiti put doživljavam bljesak sjećanja na neke neugodne događaje. Doslovno se trgnem cijelim tijelom kako bih preusmjerila misli. Izlazim iz sobe u toplom kaputu i prolazim kroz hladan i mračan hodnik. Izlazim na parkiralište i ulazim u auto. Primjećujem da još uvijek u glavi čujem zvuk podivljalog monitora za mjerenje vitalnih funkcija. Omamljena događajima vozim kroz maglu kući. Primjećujem da se posljednjih mjeseci stalno osjećam kao da lutam kroz maglu. Onu maglu koja se nisko spusti i grize za lice. Koja postane još gušća kad upalim svjetla.
U stanu je toplo i sklupčana sam u krevetu. Nedostaje mi dečko, pokraj njega se osjećam najsigurnije. Znam da ću jako kratko spavati jer od misli ne mogu zaspati, a rano ujutro već opet radim. Noć mi prolazi brzo i već opet kuham kavu i spremam marendu. Sjedam u auto oko kojeg se i dalje nalazi ona ustajala magla od sinoć i vozim na posao. Prolazim hodnicima dok idem na jutarnji sastanak i zastajem na križanju nekoliko hodnika. Bacam pogled na onaj koji me proganja i opet doživljavam onaj dobro poznati bljesak. I opet se trgnem kako bih ubrzala i stigla na sastanak.
Svaku minutu svakog dana prisjećam se da sam dobila specijalizaciju iz kirurgije i upravo živim svoj san. Postajem kirurg. Ali također se svaku minutu svakog dana prisjećam što sam sve prošla kako bih to postigla i poželim da sam imala manje ambicije u životu.
Izlazim na terasu na krovu bolnice i dok udišem hladni zrak obećajem si da ću uspjeti. Obećajem si da će jednog dana sve biti baš onako kako treba.
komentiraj (10) * ispiši * #
