MEDICINA JE POLA ZDRAVLJA

22.11.2010., ponedjeljak


Strpite se ljudi,uskoro ce biti jos toga
- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2010., nedjelja


TKO JE TKO U MEDICINI: TITULE

Često se liječnici oslovljavaju s titulom “Doktor”. No nije svaki doktor istovremeno i liječnik. Doktora ima i u politici, sociologiji ili fizici. Doktor medicine je samo jedna od znanstvenih titula, uz magistra i doktora znanosti a stječe se predanim učenjem i marljivim davanjem ispita na fakultetu. Ili diplomu možete već gotovu kupiti, čime se, međutim, povećava mogućnost revizije vaših dokumenata nakon što kolege primijete da pacijentu, za kojeg se sumnja na upalu slijepog crijeva, umjesto abdomen, pregledavate njegovu desnu nogu.
Također postoje i akademske titule vezane za aktivnosti na fakultetu (asistent, docent, profesor). Profesor pak može biti izvanredni (nema veze s kvalitetom njegovog predavanja) ili redovni.
Na sve to još dolaze i titule funkcije u ustanovi u kojoj se radi (primarijus, ravnatelj klinike, ravnatelj bolnice) pa to ponekad na pločici za zvono izgleda kao da graver nije imao dovoljno mjesta za sve titule (prim.dr.doc. med. Ivan Guzina).

Na vrhu hranidbenog lanca u medicini je doktor medicinskih znanosti. Koji u stvari nema veze s medicinom već s politikom jer jedan takav se obično trsi biti ministar zdravstva

Capo neke bolnice je Ravnatelj bolnice što je položaj koji manje ovisi o medicinskom znanju a više o političkoj pripadnosti trenutno vladajuće stranke. Jedan takav kao kućni prijatelj vrijedi više nego najbolje privatno osiguranje. Uz tu dužnost idu i jedna ili više sekretarica te nekoliko lijepih prostorija poput velikog ureda, sobe za sastanke i vlastitog zahoda sa pravim prozorom.

Ravnatelj klinike: titula funkcije. Također ima svoju sekretaricu i uvijek je nosioc profesorske titule.
Za razliku od ravnatelja bolnice, kojem je glavni alat nalivpero, ravnatelj klinike počesto se znas zabuniti pa napravi i pokoji medicinski zahvat.

Profesor (prof. dr): znanstvena titula. Nekada je to značilo da je liječnik tik pred penziju, u moderno doba žestoke konkurencije znači da će vam svoj rad naplatiti skuplje od drugih.
Ako nije ravnatelj klinike, onda je šef nekog odjela.
Ako na jednom odjelu radi više profesora onda je taj odjel mala bara s puno krokodila.


Primarijus
(prim. med.): titula koju liječnik dobiva nakon 15 godina rada. Relikvija iz doba komunizma: znači da je dotični bio dovoljno dobar da ostane u bolnici i dovoljno lijen za daljnje stručno usavršavanje. U principu nije titula već dijagnoza.

Magistar (dr. mag. med.): znanstvena titula. Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija postaje se magistrom. Dobivanje titule magistra medicine je upozorenje ostalim kolegama da uskoro slijedi i ona profesorska.

Docent (doc. med.): akademska titula. Još jedan pretendent na titulu profesora koji se trsi predavati i na medicinskom fakultetu. Dovoljno star da bude iskusan, dovoljno mlad da je još voljan učiti.

Specijalizant: zapravo nije titula već kazna. Liječnik koji je na dvogodišnjem putu prema specijalizaciji u određenom području (primjerice; kirurgija, kardiologija, interna…). Smije raditi najgore i najdosadnije poslove a jedina mu je utjeha to da su svi njegovi nadređeni prošli to isto. Otegotna okolnost mu je što su svi njegovi nadređeni prošli to isto i trude se da slijedećoj generaciji bude teže nego je njima bilo.

g>Doktor (dr. med): Znanstvena titula. Osoba koja je netom diplomirala. Puna entuzijazma i krivih predodžbi da je njegov posao pomoći ljudima.

Student medicine: osoba koja se raduje ako je pogreškom nazovete "Doktore".



- 21:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.11.2010., ponedjeljak


TKO JE TKO U MEDICINI : VELIKA VIZITA

Želite li saznati tko je tko u nekoj klinici, najbolji način da to saznate je promatranje takozvane Velike vizite.
Vizita, znate što je to? Ono kad liječnik u svrhu brzog update informacija upadne pacijentu u sobu, baci pogled na bolesnički karton, ne baci niti pogled na samoga pacijenta (koji svako jutro ipak mora biti tjelesno prisutan), odredi daljnju terapiju i odjuri dalje.
Velika vizita je nešto slično samo što su prisutni svi liječnici nekog odjela plus šef klinike.
Sličan ritual može se pronaći u katoličkoj Crkvi; u procesiji. Pri kojoj, baš i kao kod Velike vizite, svi učesnici očekuju izlječujuće dijelovanje.
I kao i od procesije, najvažnija osoba, u ovom slučaju šef klinike, uvijek ide prva.
Iza nje, hijerarhijski posloženi u obliku piramide, idu ostali.
Posebno je zanimljivo vidjeti kad se piramida pokuša ugurati u bolesničku sobu; u trideset sekundi se dvadeset liječnika ugurava u prostor od deset kvadrata.
Ono što izgleda kao neorganizirano naguravanje u stvari je pomno promišljena koreografija dostojna najkompleksijih masovnih scena neke kazališne predstave.
Jer u 29 sekundi po ulazu piramida se mora tako ustrojiti da liječnici iz sobe po hijerarhijskom redu i izađu.
A da ne govorim koliko odraslih ljudi pokušavaju svaki za sebe, a opet zajedno, držati svom podređenom vrata sobe otvorena.
Dijalozi između liječnika za vrijeme Velike vizite nalikuju na najpomnije smišljene diplomatske izjave dvaju političara koj jedan drugoga nipošto ne žele uvrijediti.
Zašto nešto nije pretraženo i tko je kriv za to nikad se ne izriče otvoreno i poimence, (pogotovo ako je liječnik početnik baš tu pretragu predložio a šef odbio zbog njezine opsežnosti i troška) već se uvijek nekako nastoji formulirati u neutralnom obliku.
Primjerice - “Plinska kromatografija nije učinjena jer je kromatograf taj dan trebao biti kalibriran” drugi je način za reći - “Zaboravio sam”.


- 06:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.