Želite li saznati tko je tko u nekoj klinici, najbolji način da to saznate je promatranje takozvane Velike vizite.
Vizita, znate što je to? Ono kad liječnik u svrhu brzog update informacija upadne pacijentu u sobu, baci pogled na bolesnički karton, ne baci niti pogled na samoga pacijenta (koji svako jutro ipak mora biti tjelesno prisutan), odredi daljnju terapiju i odjuri dalje.
Velika vizita je nešto slično samo što su prisutni svi liječnici nekog odjela plus šef klinike.
Sličan ritual može se pronaći u katoličkoj Crkvi; u procesiji. Pri kojoj, baš i kao kod Velike vizite, svi učesnici očekuju izlječujuće dijelovanje.
I kao i od procesije, najvažnija osoba, u ovom slučaju šef klinike, uvijek ide prva.
Iza nje, hijerarhijski posloženi u obliku piramide, idu ostali.
Posebno je zanimljivo vidjeti kad se piramida pokuša ugurati u bolesničku sobu; u trideset sekundi se dvadeset liječnika ugurava u prostor od deset kvadrata.
Ono što izgleda kao neorganizirano naguravanje u stvari je pomno promišljena koreografija dostojna najkompleksijih masovnih scena neke kazališne predstave.
Jer u 29 sekundi po ulazu piramida se mora tako ustrojiti da liječnici iz sobe po hijerarhijskom redu i izađu.
A da ne govorim koliko odraslih ljudi pokušavaju svaki za sebe, a opet zajedno, držati svom podređenom vrata sobe otvorena.
Dijalozi između liječnika za vrijeme Velike vizite nalikuju na najpomnije smišljene diplomatske izjave dvaju političara koj jedan drugoga nipošto ne žele uvrijediti.
Zašto nešto nije pretraženo i tko je kriv za to nikad se ne izriče otvoreno i poimence, (pogotovo ako je liječnik početnik baš tu pretragu predložio a šef odbio zbog njezine opsežnosti i troška) već se uvijek nekako nastoji formulirati u neutralnom obliku.
Primjerice - “Plinska kromatografija nije učinjena jer je kromatograf taj dan trebao biti kalibriran” drugi je način za reći - “Zaboravio sam”.
Post je objavljen 01.11.2010. u 06:04 sati.