| studeni, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
| studeni, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, u najnovijem obraćanju javnosti, poslanicom, učinio je presedan u načinu korištenja institucije javne poslanice. Naime, Mesić je zaboravio kako se poslanice koriste isključivo u trenucima objave rata, uvođenja izvanrednog stanja, uključivanja ili povezivanja RH sa međunarodnim asocijacijama ili npr. Ustavne krize. Uglavnom, uvjeti za korištenje ovakvog oblika obračanja javnosti su izvanrednog karaktera i zahtjevaju stručnu analizu prije donošenja odluke za pokretanjem istih. Predsjednik Mesić je te stvari zanemario ili je pak dopustio da one budu zanemarene od strane vlastitih savjetnika i time stvorio najozbiljniji i najopasniji medijski promašaj u Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina. Neodgovornost naspram korištenja ovako ozbiljnog medijskog komuniciranja poslanicom, zabrinjavajuća je za sve medijske analitičare jer ona ostavlja prostor i drugim političarima, a jednako tako i svim onima koji svojim radom odgovaraju ili žele biti prisutni u javnosti da svoje jeftine političke bodove pridobivaju kroz ranze poslanice u medijima stvarajući atmosferu opće panike i anarhije. Takvo ponašanje može se ocijeniti najblaže kao eklatantan primjer zloporabe medija u privatne tj. uske političke ili ideološke svrhe. Ugovor koji može i ne mora biti sporan, u ovoj je raspravi nebitan ali bitno je njegovo uzdizanje do nedopustivo visokih stupnjeva Ustavne krize. S obzirom na to da takav ugovor ne može stvoriti Ustavnu krizu jer ionako mora najprije doći do Sabora, postavlja se pitanje zašto je nečije neslaganje s istim moralo biti preneseno kroz predsjedničku poslanicu javnosti?Konferencija za novinstvo u ovom slučaju bila bi daleko prihvatljivije rješenje te se njome ne bi stvorila nepotrebna i nedozvoljiva panika u javnosti. Ovako nam ne preostaje ništa drugo nego zaključiti kako je predsjednik RH Stjepan Mesić zajedno sa svojim savjetnicima svjesno želio izazvati paniku u javnosti kako bi skrenuo pozornost na sebe i svoje osobno mišljenje, u ovom slučaju neslaganje. Sve ovo zajedno treba tretirati kao najobičniju zloporabu medija koja je dovela do opasne zloporabe institucije javne poslanice. Za jednaku zloporabu u nekim drugim državama moglo bi se pokrenuti i pitanje odgovornosti tvoraca ovakvog opasnog medijskog presedana!
Tihomir Ladišić je danas dobio obavijest o prestanku potrebitosti njegovog angažmana na mjestu voditelja i urednika emisije Otvoreno. HRT-ova uprava je najvjerojatnije, pritisnuta raznim plitičkim pritiscima i strahom od mogućih smjena, pokušala smjenom Tihomira Ladišića pokazati neku vrstu poslušnosti. Problem je što su se ravnatelj HRT-a Mirko Galić te njegova direktorica HTV-a Marija Nemčić odlučili na krivi potez koji je vjerojatno rezultat potpuno promašenih procjena. Naime, niti će HRT-u radi ove smjene porasti ugled unutar vladajućeg HDZ-a, a također na ovaj način neće se izbjeći i nemire unutar same kuće. Kao agument ovim tvrdnjama došla je i izjava najvatrenijeg istjerivatelja pravde na HRT-u, dr. Andrije Hebranga koji je i sam ustvrdio kako ga ne zanima što HRT smjenjuje Ladišića te kako je to njihova stvar koja neće ublažiti njegove zahtjeve za depolitizacijom i transparentim poslovanjem. Dakle učinjen je potez koji bi se nogometnim rječnikom mogao opisati kao 0:2 za protivnike. Prvi HRT-ov autogol je Galićeva uvjerenost kako će HDZ umanjiti želju za provođenjem planova njegove smjene, drugi je pao samim potezom smjenjivanja Ladišića što već sada izaziva osudu ustanova poput HND-a koji je vjerno te katkada i slijepo podupirao Galića i njegov naćin upravljanja HRT-om. Sve ovo događa se pred nadolazeću raspravu o poslovanju HRT-a te Programskog vijeća HRT-a u Saboru. Nelužbeno objašnjenje smjene Tihomira Ladišića je opisano kao krivo utvrđivanje odgovornosti o sudjelovanju Hrvata u bombardiranju Sarajeva do kojeg je došlo tijekom jedne od emisija Otvoreno koju je uređivao i vodio upravo Ladišić. Napad za iznošenje ovakvih teza mogao je poteći jedino od radikalne desnice koja više nema opipljivog utjecaja u sadašnjem HDZ-u već naprotiv vodi otvoreni sukob sa vodstvom HDZ-a. To samo govori kako je takva radikalna desnica najvjerojatnije danas prisutna unutar HRT-a te je povezivanjem sa poraženom opcijom SDP-a stvorila front protiv HDZ-a. U igri bi mogla postojati još jedna politička stranka, a to je HSP, koji bi Galiću i upravi mogao biti čvrsti oslonac u Saboru ako dođe do neprihvaćanja izvješća o poslovanju. Taj isti HSP je još uvijek daleko bliži desnim radikalima od HDZ-a te je kao takav prihvatljiv ostacima desničarskih kadrova unutar producentsko-upraviteljskog lobija na HRT-u. Ne treba zaboraviti kako je nedavno potpisan i specijalan ugovor o prenošenju i održavanju glazbene manifestacije Porin u Osijeku čiji je gradonačelnik baš predsjednik HSP-a Ante Đapić. Najveći gubitnik u svemu ovome biti će ponovno Mirko Galić, Marija Nemčić te ostatak uprave koji jednostavno loše čitaju politiku te loše vode TV kuću i u neizdržljivoj želji za opstankom na pozicijama čine sve što im se ponudi kao mogućnost spasa. Na njihovu žalost, u ovom slučaju prihvaćanje ovakve ponude smjene jednog novinara bio je potpuni promašaj. 
Javna televizija poput HRT-a, u svakom normalnom demokratskom društvu trebala bi biti nositelj informacija i moralna vertikala društva. U Hrvatskoj, tu ulogu javna televizija ne vrši, odnosno vrši u mjeri koja odgovara određenim političkim opcijama. SR Hrvatska je unutar Jugoslavije imala svoju vlastitu televiziju, TV Zagreb koja je kasnije prerasla u HRT. Projekti plasiranja informacija tijekom tog vremena bili su kontrolirani od komunističke partije i moglo bismo reći kako se njen duh osjeća do današnjih dana. Naime, potpuno je neizvedivo provesti promjenu mentalnih sklopova od danas na sutra, no potrebno je istovremeno biti svjestan postojanja takvih sklopova unutar rukovoditeljskog kadra državnih ustanova poput javne televizije. HRT je usprkos stalnim pretumbacijama kroz burnu prošlost ipak zadržala jedan dobar dio novinarskog te upraviteljskog kadra još iz vremena Jugoslavije. Ti ljudi bi danas bili potpuno izgubljeni da ne postoje politički zaštitnici kojima su radi vlastite promocije i privatne koristi potrebni. Istovremeno ne smije se zaboraviti kako se ovdje u većini slučajeva radi o stručnim i obrazovanim kadrovima. Njihova stručnost je bila neophodna za KP i ona se danas nekome ponovno pokazuje vrlo korisnom. Upravo se iz tih razloga, danas, na HRT-u događaju zanimljive stvari u proizvodnji programa ali i osmišljavanju te plasiranju vijesti. Program koji iza neizdržive komercijalizacije krije promociju određenih privatnih ideja te nekompetentnost, zapravo širom otvara vrata dobro uvježbanim i iskusnim kadrovima u upravi HRT-a za vođenje medijske kapanje za i protiv određenih političkih opcija. Prema dubinskoj kadrovskoj analizi, HRT raspolaže sa ljudima poput npr. Gorana MIlića i Mirka Galića od kojih su oboje, svaki na svoj način, obnašali visoke i odgovorne funkcije za vrijeme Jugoslavije. Galić je bio Vjesnikov dopisnik iz Francuske dok je Milić bio generalni direktor Yutela, televizije osnovane od strane JNA. Za vrijeme Jugoslavije, sva dopisnička mjesta prolazila su provjeru i regrutiranje UDBE pa je tako najvjerojatnije bilo i sa sadašnjim generalnim direktorom HRT-a Mirkom Galićem. Ovakvo poslagivanje kadrova, danas najviše odgovara SDP-u jer je njihov šef Ivica Račan obnašao funkciju sekretara CKSKH i bio je odlično upučen u liste podobnih kadrova s kojima je već tada partija započela suradnju. Upravo takva slika izaziva negodovanje sadašnje vladajuće stranke što i ne treba čuditi jer je nakon smrti Tuđmana, HDZ izgubio kontrolu nad HRT-om te su se stvari vratile na početak uz pomoć onih istih kadrova iz prošlosti. Bježanje od istine, danas je preuočljivo u informativnom programu i ma koliko uprava HRT-a to pokušavala prikazati kao neovisnost novinarstva, ostaje opravdana sumnja. Činjenica je kako se određene vijesti friziraju ili uklanjaju što je za jednu javnu televiziju potpuno nedopustivo, a jednako je nedopustiva potpuna komercijalizacija programa koja je istjerala ozbiljne sadržaja sa tv ekrana. HRT je danas, na žalost, pod kontrolom jedne interesne skupine koja se ukratko može opisati kao spoj privatno-političkih interesa. U nadolazećim analizama pokušat ćemo, kroz presjeke nekoliko informativnih emisija HRT-a, pružiti kvalitetne argumente ovim našim tvrdnjama. 
Josip Perković je bio šef bivše državne obavještajne službe poznatije kao UDBA i sama informacija ne bi niti bila toliko zanimljiva da se u hrvatskim medijima ne prešućuje što je to i zašto Perković sr. odrađivao. Naime, u svakoj normalnoj demokraciji ubojstva ljudi smatraju se zločinom pa bi se shodno tome režim koji naručuje ubojstva također trebao proglasiti zločinačkim, a to je upravo ono što je rukovodstvo bivše Jugoslavije provodilo u prošlih 40-ak godina. Žrtve su bili ljudi koji su radi različitog mišljenja bili primorani pobjeći u inozemstvo nakon čega su bili proglašavani teroristima i u većini slučaja likvidirani. Nevjerojatno je kako je usprkos priznanju Perkovićevih suradnika o postojanju i provođenju politike "likvidacije terorističkih elemenata" od strane tadašnjeg rukovodstva komunističke partije, u hrvatskoj zavladala kolektivna amnezija. Više se nitko ne sjeća što se događalo, zašto i kako, a novinari, pod pritiskom vlasnika, prate potpuno nevažne detalje iz slučaja Perković poput onoga u kojem se opisuje kako je Perković trebao kopirati ključ tiskare u kojoj je bio ubijen Stjepan Đureković. Dakle, zadatak medijskih tvoraca informacija u ovome slučaju je bio umanjiti posljedice po ljude koji su potekli i stvorili karijere u bivšem jugoslavenskom tj. komunističkom režimu. Njihova sveprisutnost naprosto ne dopušta protok istinitih informacija. Jutarnji list je u ovom slučaju potpuno zaboravio na pitanje zločina i prešao na obradu tema oko pitanja pravne regulative oko Perkovićeva neizručenja dok je Večernji u već prepoznatljivom, desnijem stilu, napao sadašnju vlast i pripomenuo kako je Perković nezaobilazna karika i kotačić svih vlasti. On je možda neophodan svima, ali je potpuna dezinformacija kako Perković uživa apsolutnu zaštitu sadašnje vladajuće opcije jer treba napomenuti kako je trenutno van službe, a jedina produžena ruka mu je njegov sin Saša koji je zaposlen kao savjetnik Predsjednika RH, Stjepana Mesića što potvrđuje kako Perkovići ne uživaju potporu aktualne vlasti HDZ-a već Mesića i njegovih podupiratelja tj. sadašnje opozicije s SDP-om kao predvodnikom. Ta informacija ne bi trebala nikoga iznenaditi kada se zna da je SDP nastao iz bivše komunističke partije, one iste koja je izdavala naređenja za ubojstvima naših ljudi na teritorijima drugih država. Sve ove informacije su i na državnoj televiziji HRT-u iznesene samo u tragovima te je istovremeno izbjegnuta oštrija i ozbiljnija analiza. U emisiji Otvoreno, voditelj Tihomir Ladišić je naprasno prekinuo Ivana Zvonimira Čička u trenutku kada je on započeo objašnjavati kako se zapravo ovdje radi o zločinačkim sustavima, a istovremeno je otvorio prostor bivšem tajnom policajcu, Josipu Manoliću koji je hladnokrvno govorio da su svi ti ljudi bili profesionalci i stručnjaci što je potpuno nebitno za ocjenu zločinačkih namjera skrivenih u državnom sustavu bivše Jugoslavije. Emisija Dubravka Merlića, Kontraplan, rađena u njegovoj privatnoj produkciji za HRT bila je potpuno neprofesionalna i nejasna jer se sam voditelj zgražao nad hladnokrvnošću objašnjavanja procesa pripreme likvidacija o kojima je govorio bivši Perkovićev suradnik Božo Spasić iako je upravo to glavni i najvažniji dokaz kako je državno rukovodstvo Jugoslavije naređivalo zločinačka ubojstva svojih građana. Merlić jednostavno nije znao iskoristiti iznošenje ovih informacija te je, vjerojatno preplašen za vlastiti financijski ugovor s HRT-om, stvorio potpuni promašaj.