Javna televizija poput HRT-a, u svakom normalnom demokratskom društvu trebala bi biti nositelj informacija i moralna vertikala društva. U Hrvatskoj, tu ulogu javna televizija ne vrši, odnosno vrši u mjeri koja odgovara određenim političkim opcijama. SR Hrvatska je unutar Jugoslavije imala svoju vlastitu televiziju, TV Zagreb koja je kasnije prerasla u HRT. Projekti plasiranja informacija tijekom tog vremena bili su kontrolirani od komunističke partije i moglo bismo reći kako se njen duh osjeća do današnjih dana. Naime, potpuno je neizvedivo provesti promjenu mentalnih sklopova od danas na sutra, no potrebno je istovremeno biti svjestan postojanja takvih sklopova unutar rukovoditeljskog kadra državnih ustanova poput javne televizije. HRT je usprkos stalnim pretumbacijama kroz burnu prošlost ipak zadržala jedan dobar dio novinarskog te upraviteljskog kadra još iz vremena Jugoslavije. Ti ljudi bi danas bili potpuno izgubljeni da ne postoje politički zaštitnici kojima su radi vlastite promocije i privatne koristi potrebni. Istovremeno ne smije se zaboraviti kako se ovdje u većini slučajeva radi o stručnim i obrazovanim kadrovima. Njihova stručnost je bila neophodna za KP i ona se danas nekome ponovno pokazuje vrlo korisnom. Upravo se iz tih razloga, danas, na HRT-u događaju zanimljive stvari u proizvodnji programa ali i osmišljavanju te plasiranju vijesti. Program koji iza neizdržive komercijalizacije krije promociju određenih privatnih ideja te nekompetentnost, zapravo širom otvara vrata dobro uvježbanim i iskusnim kadrovima u upravi HRT-a za vođenje medijske kapanje za i protiv određenih političkih opcija. Prema dubinskoj kadrovskoj analizi, HRT raspolaže sa ljudima poput npr. Gorana MIlića i Mirka Galića od kojih su oboje, svaki na svoj način, obnašali visoke i odgovorne funkcije za vrijeme Jugoslavije. Galić je bio Vjesnikov dopisnik iz Francuske dok je Milić bio generalni direktor Yutela, televizije osnovane od strane JNA. Za vrijeme Jugoslavije, sva dopisnička mjesta prolazila su provjeru i regrutiranje UDBE pa je tako najvjerojatnije bilo i sa sadašnjim generalnim direktorom HRT-a Mirkom Galićem. Ovakvo poslagivanje kadrova, danas najviše odgovara SDP-u jer je njihov šef Ivica Račan obnašao funkciju sekretara CKSKH i bio je odlično upučen u liste podobnih kadrova s kojima je već tada partija započela suradnju. Upravo takva slika izaziva negodovanje sadašnje vladajuće stranke što i ne treba čuditi jer je nakon smrti Tuđmana, HDZ izgubio kontrolu nad HRT-om te su se stvari vratile na početak uz pomoć onih istih kadrova iz prošlosti. Bježanje od istine, danas je preuočljivo u informativnom programu i ma koliko uprava HRT-a to pokušavala prikazati kao neovisnost novinarstva, ostaje opravdana sumnja. Činjenica je kako se određene vijesti friziraju ili uklanjaju što je za jednu javnu televiziju potpuno nedopustivo, a jednako je nedopustiva potpuna komercijalizacija programa koja je istjerala ozbiljne sadržaja sa tv ekrana. HRT je danas, na žalost, pod kontrolom jedne interesne skupine koja se ukratko može opisati kao spoj privatno-političkih interesa. U nadolazećim analizama pokušat ćemo, kroz presjeke nekoliko informativnih emisija HRT-a, pružiti kvalitetne argumente ovim našim tvrdnjama.
Post je objavljen 08.11.2005. u 21:52 sati.