Blogov kolac
srijeda, 11.04.2007.
Bestseler (33) - Oj, drugovi, je l' vam žao ...?
Sat mi je nekih i pol trebalo za rekonstruiranje izgubljene tablice. Nije puno. Ako sam neku ocjenu i krivo unio, sigurno nije bilo na više pa možete mirno spavati - svijet je danas isti kano jučer.  Ali, ajmo, zadnja desetorica pa preliminarne statistike i upute kako dalje. Je'n, dva, je'ndvatri! Sviđaju mi se rečenice autora koji je poslao priče Moj ugao, Marija Gostri i Telma i Luiz (šesti dio), ali mi se ne sviđaju priče u koje ih spaja. Što ne znači kako su loše, samo kako ne komuniciramo. Ostavit ću ga na pola puta, ali neću se buniti ako ga koji drugi sudac digne u knjigu. Ne bih volio živjeti u glavi autora priča Malo crveno pismo, Sudbina 13 indijanaca boje kikirikija i Brak stoleća. Ne bih tamo više volio ni navratiti u posjetu. Ludilo je, kako kaže autor, nesagledivo. I uglavnom nečitljivo. Hm, jesu li mi maloprijašnje tri priče reprogramirale um ili je i Predvorje nedokučivo bez mjesnog tumača? Nema veze ... Oprava pokazuje kako autorica piše priče kao da u praznoj sobi razgovara sa zidom: jezikom i slijedom kojega i ona i zid razumiju dok smo mi tu i tako zalutali ... Inverzna funkcija je nešto razumljivija (reprogramiranje radi?) i rečenica se uvijek nađe zanimljivih (neka se radije bavi poezijom?), ali nije to za mene, nije to za prolaz. Sami su mi se prilično svidjeli svojom zamisli, ali nisu baš perfektno napisani - pred kraj se priča otme u propovijed i self-help book, u "kaži", umjesto "pokaži". Šteta, autor ima pripovjednog dara. Jebome ako razumijem poantu priče Ptičje mlijeko ... Ormar je bolji: kao i u prošloj priči naglasak je na dijalogu, ali taj bar vodi nekom kraju ... Omnibus je, konačno, stilska vježba i to slaba. Autor načelno voli zapažati i pisati o onome što je pritom pomislio, ali opaženo rijetko uklapa u tekst s glavom i repom pa se sve čita tek kako skica za nešto što je moglo biti, ali eto, nije. Čuvari potkrovlja i voda u mikrofonu, autorice koju znam, je još jedna od onih priča koje uopće ne razumijem jer mislim kako bi na razumijevanju teksta prvenstveno trebao raditi autor, a tek potom čitatelj. Samo iskustvo nije bilo loše od trenutka kad sam zamislio da sam na nekom javnom čitanju i da autorica izvikuje jake riječi, a da smisao i nije bitan ... Zimzeleni su nešto jasniji, iako autorica i dalje insistira na povremenom uzvikivanju zbunjujućih rečenica ... Konačno, Mala žuta i njeno crveno oko je bila najjasnija, jednom kad sam preživio dug, dijaloški početak. Nije loše, ali ne mogu je pustiti pa da ljudi kažu da je zato što je znam ... Jedan čovjek jednom mi se svidio. Nema iznenađenja, ali ni ne gnjavi; možda je jedino zadnja rečenica (ili dvije) višak, jer nije da nam treba tumačiti o čemu je riječ ... Nesanica mi je bila manje draga, jer se, između ostaloga, morala natjecati s onom prije ... Možda sam umoran, ali tajnu vezu u Tajnoj vezi nisam baš shvatio. Šteta, svidio mi se početak ... Prolaz za prvu. Da kažem po istini, nešto mi je nedostajalo dok sam čitao Laž ... Kao, sve je tu, a opet pod sigurno znam samo ono što je autorica izrijekom rekla dok me ostatak buni. Nije prolaz, žao mi je. Soba s posvetom je još jedna od onih priča koje bi zvučale bolje da su sugestivno na glas čitane. Ostavljena sama sebi, na ekranu ili papiru, jednostavno ne zvuči tako dobro. Za kraj, Zabranjeni snovi su propovijed više nego što su priča ... Ali "za kraj" nije kraj jer još moram pogledati par priča od onih autora koji su slali naknadno pa ih je Jesus strpao u neke posebne foldere da meni zagorča život. Da vidimo ... Jednu ljubavnu poslao je autor kojemu sam i prošlu priču pohvalio. I ova je skoro pa odlična (nešto nepismenoća) ... Zmaj od Bosne je, pak, bio smiješan te time podigao ocjenu svom autoru u prolaz, bar u drugi krug. Nije se zaludu trudio! ... Moja priča/uvojak je jedan od onih slučajeva kad se osjećam kao govno. Postoji, naime, mogućnost da je priča - u suštini ljudska i tragična - istinita, ali je ja moram otkantati jer je osrednje napisana. A dobro, netko mora i govno biti ... Nevolje plamteće skvo su čitljive, ali ne i naročito zanimljive ... Pasji život solidna je, iako ne iznimna, priča autora koji je svoj prolaz već prije kod mene dobio ... Mona ima bolje i slabije (ljubić) napisane dijelove, ali i staru ideju i, za kratku priču, višak junakove pretpovijesti ... Koliko je bio važan? je jednostavno slabo napisana propovijed ... A, najnajnajposlije, stiže priča Crvenkapica i vuk Lao Tzu koja ima dobru foru u naslovu, ali je priča ne opravdava jer u njoj ništa nema veze s Lao Tzuom. I uf! I to je to! I da vidimo što sad! 294 autora poslalo je priče (petsto i nešto komada). Od toga je jedna autorica poslala priče na makedonskom koje se ne osjećam kompetentan ocjenjivati. Ostaje 293. Totalno lošim ocijenio sam radove 51 autora (17/4%), pismenim ali nezanimljivim njih 65 (22,18%), soldinim ali neiznimnim njih 79 (27%), vrlo dobrim i objavljivim njih čak 66 (22,5%), a izvrsnim i svakako vrijednim čitanja njih 32 (10,9%) ... I to su zapravo sjajni rezultati: ne samo da su pošteno pošlihtali po nahero gausovoj krivulji, već je više od jedne desetine poslanih izvrsno, a preko trećine zaslužuje, ako se mene pita, objavljivanje! Neće ih toliko biti objavljeno, naravno: uvrh glave dvadesetak posto. A o tome tko i kako, odlučivat će sudački žiri Porta, Gawruna i mene kroz nekoliko krugova. Izvješća o tome potražite kroz koji dan na matičnoj stranici ovog natječaja - bestseler.netu - a ovamo navratite, ako želite, čitati recenzije knjiga i moje druge tripove, koji se vraćaju na program. Hvala što ste pratili ovu literarnu klaonicu. Ako vam se svidjelo, ubacite mi koju kunu u šešir kad me vidite na ulici. Laka vam noć. (mcn) |