Blogov kolac
četvrtak, 08.03.2007.
Bestseler (23) - Iluminati
Autorica Pueri concinite ima neki citat (valjda) na početku teksta koji je toliko bolje napisan i suvislije sročen od ostatka teksta da je tim postupkom sama sebe u ovoj utrci obogaljila.Može li teže jasna je, dobrodušna i čitljiva priča. Još uvijek se kolebam da li da je obojim u žuto ili zeleno, ali mislim da ću joj dati prolaz, jer je kod kolebanja uvijek bolje pogriješiti u korist priče no protiv nje. Demon u raju je zato nedvojbeno žut: ništa posebno loše - opisan lik, problem i obrat - ništa što bi je uzdiglo u zapamtljivost. Osim možda product placementa - određeno se piće spomene toliko puta da priča zna izgledati kao reklama za njega. Zeleno je, pak, Dalje prema istoku autorice koju znam. Zanatski solidna priča s povremenim draguljčićima zapažanja; obrat je mekan, ženski, što znači da me skoro izbaci na zavoju, ali neupitno je da priča stiže kamo je naumila. Klizavica ima dobru ideju, ali nešto slabiju izvedbu zbog koje obrat ne dođe kao iznenađenje nego kao razočaranje. Preporuka: poslati nekom SF časopisu ili stranici. Muž i žena mačka pečena puca na svaku metu koju ugleda i literarno bježi za moj ukus malo previše u eksperiment, iako ima dobrih opažanja i rečenica. Ja ću je zažutiti pa ćemo vidjeti hoće li je koji drugi sudac podići u drugi krug ... E da, više ni ne znam koliko sam priča pročitao, a da su počele buđenjem. Baš me zanima hoće li danas biti još koja. Ne znam baš koliko često medicinske sestre plaču nad pacijentima, ali dobro sad ... Veći problem Urbane buke je u tome što je kao kostur za priču, početak nekih scena, ali na cjelini bi trebalo raditi. Narančasto. Vrlo mi se svidjela atmosfera priče 38, ali me na kraju razočaralo što slojevi nepoznanice nisu oljušteni do kraja. Možda je nekome misterij dostatan, ali ja sam esefovac i volim znati i kakvi objekti i zašto su stariji bolji i zašto runde traju koliko traju i tako to ... Dakle, dobar materijal, ali ga rušim. Ovo nije hostija ima dobrih detalja, ali problem je da je skoro sva u detaljima što odvlači pažnju i kad ne treba. U svakom slučaju, hvala na savjetima o teflonskom ulju. Fokica i Betmenčić je, prvo i prvo, na krivom natječaju. Jest da natječaja za dječje priče nema, ali među pričama kakve nama stižu strši posve pogrešno. Uz to me gnjavi i kad je čitam kao priču za djecu - deminutivi su uvijek jasan simptom loše proze za podmladak. Kad se čita ovako puno priča, pada tolerancija i traži se svaka izlika da se neku odstrijeli. Kad je već u prvom odlomku Studentskog omnibusa autor napisao "tulim" umjesto "tulum" došlo mi je da ispalim taj metak i odem dalje, ali sam si rekao kako moram biti fer i dočitati ... I? I niš'. Priča ima zanimljive momente, ali i viškove (Damira, kao najočitijeg), te je nedorečena. Možda bih ipak trebao vjerovati instinktima? Prvi tipfeler i van? Bio bih s tristo priča gotov do sutra.  O, patetike li, oracija i nadmoćnosti tinejdžerske! O, sedam kartica toga, nesmiljenih! O, ne mogu to čitati iako je pismeno! Puno sreće autorici Beskonačnosti tuđeg sna negdje drugdje, jednom kasnije. Ako se žena nagne nad kupusom, koliko bi nisko trebale letjeti ptice da bi joj se zagledale u dekolte? Možda uopće nema glavu? Ali tada se ne bi trebala ni saginjati da bi joj se iz ptičje perspektive vidio dekolte! Možda glavu nema autorica? Enivej, priča se zove Samo je gledala oblake te to preporučujem i spisateljici. Što više gledati oblake, što manje pisati. Dekolte i ptice po želji. Opa! Sejdap je najbolja danas. Taman kad sam mislio da se autorica zajebala i pokvarila priču, ona zajebe mene i prevrne je još jednom. Vrlo dobro, zeru palpično, čak odlično. Al' je zato H83 duplo nagrajsala: 'em me sama po sebi iritirala, 'em je došla nakon "Sejdapa" koji me podsjetio kako priče mogu biti dobre. Zato ovu farbam u crveno, onoliko neupitno koliko sam "Sejdap" u tirkizno. Brak je bio na momente zanimljiv, razmišljanjem i rečenicom, a na momente ne. Kad sam ih odvagnuo, ovi su drugi momenti prevagnuli u žuto. Imao sam užasan déjŕ vu dok sam čitao Ne zovite me Selma: jesam li je već negdje čitao ili je samo priča o nesretnim ljubavima na ovom natječaju bilo toliko i uz to toliko sličnih? U svakom slučaju, najbolji su mi bili kurzivirani dijelovi, kad bi ih autorica izrezala i nadopunila svršetkom imala bi dobru pjesmu u prozi. Zašto Hollywood funkcionira? Jer znaju koliko drame možemo podnijeti i kako nam je na kraju mogu zasladiti. Isto zna i autorica Dijagnoze pa je i njezina dijagnoza zelena, manje zbog ironičnog obrata, više zbog uvjerljivosti tuge tijekom prvog dijela priče. U Međugorju je, na moje zaprepaštenje, isto odlična: smiješna bez napora, pametna bez preseravanja. Mislim da ću je potirkiziti. Ljubav prema istom je u redu, ali ništa više. Teži mitu ili makar bajci, ali nema potrebnu snagu. Regal vepar je više sinopsis za neki B-film (ima ševe i šore, nešto manje šege) nego što je dobra priča. Čak ima i nerealne filmske efekte (kad metci rešetaju čovjeka pa on pleše), suvišan i neuvjerljiv podzaplet s mafijom i novcem, i te stvari. Globalno pregrijavanje ima neke dobre zamisli i srce na pravom mjestu, ali pisano je prilično šundasto, dijalozi su na niskoj razini jednog, recimo, "Nathana Nevera". I jedna zelena za kraj: Čip u zubi ili Priča o Anti je solidno pisana, zanimljiva i umjereno neočekivanog kraja. Fino. I, koji je bio zajednički nazivnik današnjih priča? To da sam ocjenjivao samo jednopričaše. Kako su se ponijeli? Kako i svi, bilo je dobrih, odličnih i izrazito slabih, ali meni je bilo malo lakše, jer se glas mijenjao nakon svake priče, u svakom novom paketiću bila je mogućnost za ugodno iznenađenje. Jedna priča po čovjeku, ponavljao sam uzalud, svima bolje. Iako, vremenski izađe na isto: dvajstri komada u dva i pol sata. Tja. Matična stranica ovog natječaja vam je ovdje, vidimo se sutra-prekosutra, sad ću morati malo raditi. (mcn) |