po putu i azimutu

17.11.2012., subota

Orijentiranje po potopljenoj Veneciji

XXXIII izdanje Meeting Orientamento Venezia, utrke u orijentacijskom trčanju po ulicama Venecije ostat će upamćeno po jednoj od najvećih poplava grada od kada se mjeri, uzrokovanoj velikom plimom, vjetrom jugo i obilnim kišama. Prognoze su bile najgore baš za dan utrke, ali nismo se nadali ovako visokoj vodi skoro u svim dijelovima grada, preko 70 % ulica Venecije bilo je potpuno pod vodom. Već na Punta Sabbioni, odakle smo krenuli brodicom prema Veneciji vidjeli smo visoku vodu, ali nije nam smetala za ukrcaj, dok na usputnoj stanici na otoku Lido ljudi su već gazili vodu do gležnjeva, ali većina je imala čizme.

Pogled sa brodice na dio Venecije sa zvonikom crkve San Marco.

U našoj ekipi iz Rijeke je jedino najmlađa, 14 godišnja Iva ponesla čizme, ali i one su se kasnije pokazale nedovoljne za ostati suh. Vaporeto je pristao kod crkve Santa Maria della Pieta i hotela Metropole i tek tad smo vidjeli što nas čeka.

David se dvumi da li će skočiti u vodu odmah ili malo poslije.

Na platformi gdje smo se iskrcali sa vaporeta neki još stoje i gledaju što će, a naš vozač minibusa i Barry su odustali od avanture i odlučili se vratiti na relativno suhu Puntu Sabbioni odakle smo krenuli i tamo nas čekati.

Starija Iva iz naše ekipice se rado vraća sa pasarele u vodu kako bi mi pozirala. Uz jako jugo, visoku vodu i valove padala je i neugodna kiša koja je močila dijelove tijela iznad vode, a kišobrani su teško odolijevali vjetru. Orijentacisti, kao i turisti kojih uvijek ima u ovome gradu na razne načine su se trudili prolaziti kroz ovako visoku vodu, a prodavači čizama su došli na svoje, improvizirane od obične folije sa tankim plastičnim potplatom su prodavali po 10 €.

Ovdje se vidi šarolikost opreme, neki bosi, neki u čizmama, a naš Toni se odmah skinuo u kratki dres za trčanje i tako se najmanje smočio, jer smo se svejedno morali smočiti i na utrci.

Nela fotka mene i ja nju. Bez obzira što sam zavrnuo nogavice dokle sam god mogao, u dvoranu Palasport Arsenale gdje nam je bilo mjesto okupljanja pred utrku došao sam sav mokar.

Ovo je inače ulica a ne kanal.

Neke trgovine imaju i donja nepropusna vrata, ali svejedno je bilo puno potopljenih trgovina, restorana i stanova.

Neki se već zagrijavaju prije utrke.

Srećom, kod dvorane bilo je već puno manje vode.

Najzad u sigurnosti dvorane gdje smo se odmah presvukli i pripremali za utrku za koju nismo znali kad će početi jer je organizator odgodio start, jer se u ovakvim uvjetima utrka ne bi mogla održati. Nedugo nakon što smo se smjestili između najavljenih 4000 orijentacista (iz Hrvatske 124) uz vjerojatno još barem 1000 pratitelja, naša Nela je krivo stala na skliskim tribinama dvorane i naglo pala na ivicu stubišta na prsa osjetivši veliku bol na rebru. Za svaki slučaj javili smo organizatorima koji su pozvali taxi barku do bolnice (u Veneciji se sav promet odvija po vodi) na pretrage. Srećom, nije došlo do loma rebara nego samo kontuzije.

Uprkos rijetko neugodnom vremenu sve je dobro završilo, makar sam čuo da su neki od orijentacista i zaplivali zamijenivši kanal za ulicu (ili su možda htjeli kratiti stazu, he), a naš Edi je uspio izboriti prvo mjesto u svojoj kategoriji MC, jedini od svih hrvatskih natjecatelja. Uz zlatnu Edija iz OK Torpedo, brončane medalje su uspjeli dobiti mladi Jan iz OK Vihor iz Zagreba i veteranka Eva u iz OK Japetić iz Samobora.

Nakon povlačenja plime moglo se trčati, ali je svejedno bilo dosta vode u nekim uličicama Venecije, tako da je utrka bila prekinuta, ali većina orijentacista je prošla stazu. Bilo je teško, ali i zanimljivo, pogotovo gdje se nije vidjela granica između mora ili kanala i rive ili ruba ulice, a i poprskali smo trčeći mnoge turiste koji su izmilili odmah nakon povlačenja visoke vode (acqua alta). Neki turistii su se čak i kupali na trgu Sv. Marka.
Svašta se moglo vidjeti na rivi nakon poplave, čak i velika debla.

Najzad se može normalno i hodati i fotkati, ali svejedno smo odustali od uobičajene šetnje do Sv. Marka i okolnih uličica. Edi, Braco i Jasper su otišli po Nelu u bolnicu koja nije bila puno udaljena od mjesta gdje smo imali start utrke, za ovaj put neuobičajeni za orijentaciste, kako tko dođe, stavi čip u stanicu "start" i trči. Obzirom na uvjete zadovoljan sam utrkom, jedino što sam se vrtio oko jednog trga misleći da je na njemu kontrola, a bila je na slijedećem, kad imaju toliko skoro jednakih trgova i pravi labirint uličica i kanala.

Na fotkama za povećati dio naše avanture.

Ovaj brod nas je čekao za povratak do Punte Sabbioni i našeg minibusa, gdje su nas čekali nestrpljivi, ali i donekle suhi Barry i vozač

.

DODATAK:
Santa Maria della Salute (Gospa od Zdravlja) nas pozdravlja u odlasku. Građena je od istarskog kamena i mramorina, a po uzoru na nju građena je i katedrala Sv. Vida u Rijeci.
Usporedba dijela orijentacijske karte i satelitskog snimka, natjecatelj je označio put koji je išao između kontrola.