po putu i azimutu

Za prvi ovogodišnji planinarski izlet PD Kamenjak je odabrao Klek (1181 m) na kojem se 6. siječnja o.g. održao 18. tradicionalni novogodišnji susret planinara koji organiziraju planinari HPD-a „Klek“ iz Ogulina. Iz Rijeke je krenuo pun autobus sa 60 planinara prema Ogulinu gdje smo stali i razgledali muzej.
Klek se smatra kolijevkom hrvatskog planinarstva i alpinizma, zabilježeno je kako se već 1838. godine na Klek penje saski kralj i botaničar Friedrich August II u pratnji ogulinskog časnika Josipa Jelačića, kasnijeg hrvatskog bana.
Nakon uspona na Klek 1874. godine, dr. Johanes Frischauf, sveučilišni profesor iz Graza, sastao se u Ogulinu sa književnicima Budom Budisavljevićem, Vladimirom Mažuranićem, (sinom hrvatskog bana Ivana Mažuranića, a u ono doba planinari su bili uglavnom znanstvenici, književnici i drugi učeni ljudi uz pratnju domaćih vodiča, pastira, lovaca i drugih). Taj sastanak je bio poticaj osnivanju HPD-a iste godine u Zagrebu.

Na putu do muzeja prolazimo iznad Đulinog ponora gdje ponire rijeka Dobra.


Ovdje je i početak spiljskog sustava Đula – Medvedica koji je najdulji u Hrvatskoj, s ukupnom horizontalnom duljinom kanala od 16 396 metara.
Pogled s druge strane.


Muzej se nalazi u ovom starom Frankopanskom kaštelu koji je nekad dugo služio i kao zatvor.


U muzeju ima i alpinistički dio gdje smo se najviše zadržali i ujedno smo predali kustosu muzeja monografiju PD Kamenjak. Zanimljivo je bilo vidjeti staru opremu u kojoj su se penjali i na Himalaju. U ovoj prostoriji je i pečat HPO.


Pogled na Klek iz Ogulina. Ova planina i kanjon Dobre inspirirali su Ivanu Brlić Mažuranić za mnoge priče i bajke.


Klek je poznat i po vješticama, jednu smo sreli odmah nakon ulaska u šumu kod sela Bjelsko odakle smo krenuli na uspon.


Uspon je dijelom dosta strm.


Prije doma nas opet dočekuju vještice.


Planinarski dom se nalazi na visini oko 1000 m, a od Bjelskog smo stigli za malo više od 1h. Prema gužvi na stazi ovo će vjerojatno biti uspon na Klek sa najviše planinara do sada.


Kod doma se odvaja skupina koja će poći do stijene Klečica, a većina kreće prema vrhu Kleka. Uz put sam naišao na pupove kukurijeka.


Pogled sa staze na vrh načičkan planinarima.


Na vrhu.


Grad Ogulin je ispod nas.


Pogledi sa Kleka, vidio se i Triglav u Alpama.


Nakon odmora i druženja kod doma krenuli smo nazad prema Ogulinu gdje smo u restoranu hotela Frankopan odmah do kaštela koji je još uvijek okićen probali neke od 50 vrsti palačinki.

Oznake: klek, planina