po putu i azimutu

Ovih dana, makar je bilo hladno i sa burom bilo je malo šetnje po gradu i malo po šumi.
Pogled iz luke na Učku još pod snijegom.


Uz Fiumaru nije živo kao inače, šteta što ova terasa nije otvorena. Vidite li vranu?


U šumi sam potražio šparoge, medvjeđi luk, praseće zelje i već što se može naći u ovo doba. Mora se proći kraj ovog stražara.


Treba se provući i ovim prolazom između stijena.


Evo i mini vrt medvjeđeg luka.


Između stijena provirile su i bijele ljubičice.


Ovuda se vraćam nazad. Bilo je dosta hladno i nisam vidio zmije a ni druge životinje osim tragova kopanja divljih svinja.


Na jednom srušenom deblu sam vidio i ovu gljivu, mislim da je zlatnožuta drhtalica (Tremella mesenterica) ali je nejestiva.


Fotke koje mogu biti veće: jedna od stazica u planinskoj šumi (malo desno u sredini se vidi granični kamen između nekadašnjih kraljevina) i pogled iz luke prema Učki.


Jedna pomicaljka koju će te lako riješiti jer se u okomitim stupcima nalaze tri jestive biljke koje se sada mogu pronaći u prirodi.
SOMINA
VRGANJI
SAVINJSKA
POJILO
TEČAJAC
PLAMIČAK
KLJUCANJE
PJEŠAK.

I premetaljka
Nemoj ANJI SVADLJIV biti
jer će ti rilom po vrtu riti.

Nakon šetnje topla juha a bio je i čaj.
Gljive, povrće, šparoge, začini, maslin. ulje...


Listovi maslačka uvijek dobro dođu u salati.