po putu i azimutu

Malo ću se prisjetiti gdje sam bio prošlog mjeseca, jer ovo vrijeme sve brže leti, a blog je dobar podsjetnik.
U studenom sazrijevaju i plodovi ove biljke, ali ih nije dobro više pojesti u sirovom stanju.
(U Sloveniji pod ovim nazivom smatraju lijepi bijeli planinski cvijet).

Svijeće u Vukovarskoj ulici.


Pogled sa obale rijeke Krke na dio Kninske tvrđave iz 9. stoljeća.


Krka je bila dosta velika i hladna i ovaj put se nisam ljuljao na ovoj ljuljački.


Topoljski buk uvijek volim posjetiti.




U povratku vožnja autoputom. Pogled prema vrhu Zir u Lici na kome sam bio pred nekoliko godina, ovaj put nismo imali vremena za posjetu.


U riječkim četvrtima Pehlin i Kantrida pijavica je napravila puno štete, čak su i krovovi letjeli.


Slap Žakalj mi nije daleko i često ga posjećujem.


Detalj iz nekadašnjeg velikog mlina Žakalj.


Mora se nešto i pojesti, kuhani kupus, kelj i drugo povrće, maslin. ulje, razni začini, posip od mljevenih sjemenki crnog sezama, lana, suncokreta i buče.


Ove se možda bolje vide povećane: pogled iz auta na Zir i kuća sa lijepim muralom u dijelu Knina Kovačić blizu slapa Krčić i izvora rijeke Krke.


Pogled uvečer sa balkona na Vela Vrata između Cresa i Istre, vidi se i trajekt koji povezuje Porozinu i Brestovu.