Izgleda mi nije bilo dosta slapova na rijeci Krki i malo sam prošetao do slapa Žakalj na Rječini, do kojeg ima lagana ura hoda od centra grada kroz Harteru, bivšu tvornicu papira. Nakon ovih kiša očekivao sam veći slap, ali i ovakav je bio lijep. Pogled iz drugog kuta sa šetnice. Ovdje kao neka ptica izranja iz vode. Sa dijela staze vidi se i trsatska gradina. Kad se već moglo na jednom mjestu prijeći preko Rječine pogledao sam i ostatke mlina Žakalj, koji je radio od 1841. g. do početka 20. st., dug 90 i visok 25 metara, uglavnom obučen u bršljan. U unutrašnjosti velikog mlina, ali ovdje ne bih preporučio bivakiranje. Put uz Rječinu prolazi i ispod ovog savijenog stabla. Fotke za povećati sa kanjonom Rječine i slapom Žakalj. Kaki je već pobran i iskorišten, a vidim da vam se svidio kao smuti sa bananom u prošlom postu. Za ručak pirjani kupus, mrkva, tikvica, paprika, peršin, češnjak... , uz kuhane njoke od krumpira i i brašna integ. pira. U šetnji pokoja pločica tamne čokolade sa narančom. I urednicima časopisa Glasnik HDZV-a se svidjela jedna od mojih fotki ovog slapa i zamolili su me za objavu na naslovnici pred tri godine. Jutros vidim sa balkona malo snijega na vrhu Učke, prvi put nakon zime. |