po putu i azimutu

Rijeka Krka, prava ljepotica krša, izvire na sjevernom dijelu Kninskog polja, ustvari na periferiji grada Knina, ispod Topoljskoga slapa, koji se zove i slap Krčić, a nakon 72,5 km, utječe u Jadransko more kod Šibenika. Bio sam već par puta i kod Roškog slapa i Manojlovca, kao i u Šibeniku, a i kod slapa Krčić gdje se rijeka Krčić slapom ulijeva u rijeku Krku.

Krenuo sam nedaleko Atlagića mosta ispod kninske tvrđave prema izvoru rijeke Krke najprije po šetnici uz rijeku, a kasnije zbog visokog vodostaja sam se morao prebaciti na Sinjsku cestu. Možda sam se poslije mogao vratiti ponovo do rijeke, ali još nedovoljno poznajem ovaj kraj, i dio polja uz Krku je bio poplavljen. Kad sam bio na kraju ljeta o.g. slap Krčić je bio presušio i rijeka Krka je bila plitka, a sad je nakon ovih kiša nabujala i očekivao sam bujan slap.

Pogled sa Kninske tvrđave na najvišu hrvatsku planinu Dinaru (1831 m), a slap Krčić i izvor rijeke Krke se nalazi ispod onih stijena lijevo dolje.


Patkice se izgleda ne brinu previše zbog visokog vodostaja u mirnijem toku rijeke Krke..


Pogled na Kninsku tvrđavu sa obale rijeke.


Na putu do slapa vidio sam dosta napuštenih, ali i lijepih tradicionalnih kućica.


Već vidim slap gdje završava rijeka Krčić a počinje rijeka Krka.


Sve sam bliže slapu i izvoru Krke.
Hodao sam brzim tempom do slapa sa kratkotrajnim stajanjem zbog slikanja jedan sat, a u povratku laganije preko centra Knina sat i po.



Zbog jakog slapa i vjetra bilo je više vidljivih duga.




Preko ovog mostića nisam mogao jer ga je slap svega zapljuskivao.


Fotke za povećati kako bi se bolje vidjeli detalji, brzo se otvaraju.


Ujutro smućeni banana i kaki koji su mi više ispali kao puding, i dodao sam listiće tamne čokolade, ne samo za ukras.


Za ručak prije šetnje do Krčića ječam, slanutak, povrće, masline, maslin. ulje, uz zelenu mišancu. Nije bilo tušta kao zadnji put krajem ljeta, ali nema veze.


Još jednom slap.


I rijeka Krka odmah nakon izvora.