po putu i azimutu

U subotu, 28. srpnja 2018. bila je tradicionalna misa povodom svetkovine sv. Jurja u crkvici Sv. Jure na vrhu Sveti Jure (1762 m), najvišem vrhu Biokova. Crkvica sagrađena u 17 st. se do 1965. g. nalazila na samom vrhu Biokova, ali je zbog izgradnje TV odašiljača srušena i poslije sagrađena malo dalje. Blagdan sv. Jurja je u travnju, ali se zbog boljih vremenskih prilika hodočasti zadnje subote u srpnju. Na Biokovu su i vrhovi Sveti Roko i Sveti Ilija (po kome je nazvan tunel ispod Biokova) na kojima se također ljeti održavaju mise. Mislim da je tada na Svetom Juri bilo preko 400 hodočasnika, planinara, biciklista, djelatnika PP Biokovo, i domaćih i stranih turista. Planinarsko društvo Sveti Jure iz Zagvozda organiziralo je uspone na vrh i došli su mnogi planinari iz drugih krajeva, a uspon traje 4-5 sati.
Sveti Jure je sa 1762 metra visine najviši vrh Biokova i mislim drugi najviši planinski vrh Hrvatske, iza vrha Sinjal na Dinari (1831 m) a osim po planinarskim stazama može se doći Biokovskom cestom, koja je najviša prometnica u Hrvatskoj , sagrađena za potrebe odašiljača. Planina Biokovo je 1981. proglašena parkom prirode (link).

Pogled na vrh gdje je već puno ljudi. Desno se vidi dio crkvice.


Putem ima raznog bilja, a ove zvončike (Campanula) rastu iz male pukotine u kamenu.


Planinari još dolaze strmom stazom osiguranom konopima.


Misa je počela u 10 sati a mi smo stigli samo malo kasnije.




Pogled preko crkvice otprilike prema jugu.


Toranj odašiljača je visok 90 metara i njegov vrh je najviša točka u Hrvatskoj.


I jedan lijepi video od Crodrone.com (link) sniman iz zraka gdje se vidi ljepota i veličina Biokova. Može se i mene vidjeti u crvenoj majici i kapi, ali ne i prepoznati.

Spavanje smo dogovorili u još nedovršenom planinarskom domu "Velikobrskih Ledara" od mladog planinarskog društva "Veliko Brdo" ne starijeg od 3 g. u mjestu Veliko Brdo koje je spojeno sa Makarskom. (U grbu društva je magarac koji nosi led sa Biokova) Stijene Biokova su skoro odmah iznad mjesta a more je samo 3 km udaljeno. (Planirali smo i kupanje u moru, ali...)




Veće fotke za bolje vidjeti. Vidi se dio Biokova, Makarska rivijera, a i otoci Hvar, Korčula, Brač, čak i Vis i poluotok Pelješac, a kod crkvice Sv. Jure možda se netko i prepozna.




Za večeru prije puta na jug napravio sam proteinski jače jelo, lagano pečeno domaće jaje sa malo sira, ribanom tikvicom i celerom, malo rajčice i raznih začina, masline i maslin. ulje na kraju. Za doručak na planinarenju kod mene uglavnom voće sa malo meda a poslije što se ima, i ono iz limenki sa konzervansom. Večer prije odlaska iz Velikog Brda domaćini su nas iznenadili sa gratis bogatom večerom jer su na terasi ispred doma imali proslavu rođendana jednog od njih (ostalo nam je i za poslije po putu, pa ti sad smršavi na planinarenju). Inače, do uređenja doma cijena je 35 kn po planinaru sa plaćenom članarinom. Kupatilo, WC, pitku vodu, indukcijsko kuhalo, TV, čak i kavu i čaj za skuhati i razno posuđe mogli smo koristiti u obližnjoj lijepo uređenoj konobi jednog od domaćih planinara.


Vrh Sveti Jure i pogled na Makarsku sa vidikovaca je vrh.


Dodatak:

Tučepi, Hvar, Pelješac, Korčula. Ča je život vengo fantažija.

Cres je uz Krk naš najveći otok ali je puno slabije naseljen i kako većina turista produžuje prema Lošinju nema veće gužve. Naravno, na trajektu je uvijek gužva i dugo se čeka u koloni ali biciklisti i motoristi odu preko reda i stignu popiti nešto u kafiću dok se otvori rampa za ulaz u trajekt. Vjerojatno i zbog slabe naseljenosti (oko 3300 ljudi na cijelom otoku, u gradu Cresu možda i 90 % od toga) pronađeno je oko 1400 biljnih vrsta, više nego što imaju mnoge europske zemlje. Ima puno hrastova, najviše sam vidio medunac i črniku, zatim borove, masline, smokve, kestene, draču, javore, smrdljiku, mirtu, raznu makiju, mlječike, i ljekovito bilje kao smilje, kadulju, ružmarin, lovor, gospin trn i druge.

Na putu po Cresu uvijek mi se prepriječi 45. paralela, a vidio sam desetak turista kako odmaraju kraj nje jer su stavljene klupe i lijep je vidikovac.


Lijepi cvjetovi plavog kotrljana.
Još sam na istoj livadi vidio i puno dragušice, wulfenovu i mrčastu mlječiku, papraticu, gospin trn, komorač, divlju mrkvu i anis, kadulju, smilje, razne trave i dosta toga što ne poznam. Eh, bilo je i ovaca i ovčjih brabonjaka, al' dobro.

Na Cresu je puno lijepih plaža, do nekih se može doći samo barkom ili skoro alpinistički. Do ove je ipak bio lakši put, oko 200-300 m od cestice.
I na ovoj pješčanoj plaži u velikoj uvali sam se okupao, ali sam uspio na nekom kamenu malo porezati palac i morao sam zbog toga odustati od uspona na planinu Osorščicu (visoka 589 m., znači oko dve ure hoda gore i toliko nazad) koja se nalazi na otoku Lošinju.

Naravno, morao sam se negdje popeti, ovaj put do brda između mjesta Cres i Merag na kojem se nalaze ostaci crkvice sv. Bartolomeja (Bartul) iz 12. st. Ovdje su nađeni i ostaci iz antike, a nešto niže od ruševine do Meraga vodi rimski put. Put je jako strm i u lošem stanju sa dosta odrona prema moru i na mjestima zatrpan kamenjem koje se obrušava ozgora, i makar je puno bliži od Cresa do Merga nego 14 km asfaltiranim okolo, nije i brži jer se mora oprezno voziti, a može se proći samo biciklom i kros motorima. Jednom sam se spustio odavde pješice do Merga, dolje 20 min, a nazad gore nešto više od duplo, i poslije vozilom okolo po asfaltu. Na polasku ima klupica, velika kanta za smeće i ovaj simpatičan crtež koji upozorava na upotrebu vatre (Ne roštiljati svagdje u prirodi!. )

Ostaci crkvice sv. Bartolomeja na vrhu.

Nakon opreznog spusta strmim rimskim putem prije ulaska u mjesto Merag desno vodi stazica do Meraške jame koju preporučam posjetiti kad pristanete u Merag, a ne odmah juriti autom prema Lošinju. Spust do jame je kratak, ali jako strm i na nekoliko mjesta su postavili konope kako bi se mogli pridržati, a i držanje za čvrste grane i stabla (ima i suhih i trulih) dobro dođe.


Možda bi ovdje bilo dobro jednom prenoćiti, a čudim se kako još nitko u ovom grotlu nije snimao film sa vilenjacima, hobitima, trolovima ili makar neku bajku.


Dobro je što je, kako kaže legenda, sv. Gaudencije otjerao otrovne zmije sa ovog otoka (makar ne vjerujem da ih je ikad bilo, osim kad je bio spojen s kopnom), i ne morate se toga bojati, ali sreo sam puno guštera koji su mi pretrčavali putem, ali na Cresu obituje 24 vrsta gmazova, od toga 10 vrsta neotrovnih zmija među kojima najduža europska zmija četveroprugi kravosas koji može narasti i do 2,5 m., i po mnogima najljepša zmijica, prugasta crvenokrpica. Bez brige, nema ni anakondi.




Uprkos ranjenom palcu uspio sam se spustiti u jamu i vratiti nazad, a ovdje je dobar videjić na "Yubitu" od Rekreativa od prošle godine, skoro isti put kao i moj.

Na Cresu obitava 200 vrsta ptica od kojih su neke ugrožene, kao škanjac osaš, suri orao i pogotovo ovaj bjeloglavi sup, čija slika je na velikom plakatu i na pristaništu Merag.


Na fotkama koje treba povećati pogled sa trajekta na brdo sa ruševinom crkvice sv. Bartula i pogled sa tog brda na Merag.


Prije puta sam jaku povrtnu juhu sa dosta maslin. ulja i raznih začina, a na Cresu je bilo i gavuna, pizza, pečenog krumpira, puno razne salate i voća, nešto vina a najviše vode.


Pogled sa trajekta na Merag i Merašku jamu koja je nastala urušavanjem i nisam vidio slično drugdje.


UPDATE:
Evo još jedan video uz pjesmu Duleta & Bonace gdje se vidi puno toga što sam prošao, i Meraška jama sa trajekta. Na fotki ispod je plaža u jednoj uvali s toplim morem, hladom črnike i pješčanim dnom.

Lagani đir za vikend po otoku Krku kakvih napravim nekoliko tokom ljeta uz kupanje u moru, sretnem nekog od poznatih i upoznam neke nove, kao što sam prošli mjesec na Velom Vrhu iznad Punta planinare iz Bregane. Ovaj put mi se nije dalo penjati ali ću drugi put, možda uskoro po vrhovima Cresa.

Nije moja brodica, ali je lijepa za vidjeti.


Gnjurce često srećem, jedan je baš širio krila kad sam dolazio ali nisam stigao snimiti.


Odmor na ovom mjestu i obližnjoj plaži u sjeni borova. Osim što je bilo srpanjski toplo i malo mi se zacrvenjele podlaktice sve drugo je prošlo u redu.


Na nekoliko mjesta sam pronašao ljekovitu biljku kičicu iz porodice encijana (Erythraea centarium) koju još zovu drago cvitje, gerčica, zlatna kitica... , fr. Petite centaurée rouge (mali crveni različak), tal. Centauro maggiore (sto zlatnika), slov. tavžentroža, koja pomaže kod probavnih tegoba jer sadrži ljekovitu tvar glikozid eritrocentaurin, a dobra je i za jetru i žuč. Kod branja uzimati gornji dio (ne čupati sa korijenom) i sušiti u hladu.


Na jednoj livadi mravi su napravili pravi "autoput" od nekoliko desetina metara između mravinjaka i mjesta gdje su pronašli hranu.


Na ulazu u grad Krk vide se deve iz Safari cirkusa, nadam se da dobro brinu o njima. Bilo je problema sa dozvolom za ovaj cirkus jer je zabranjeno korištenje divljih životinja, ali deve i konji spadaju pod domaće životinje pa je dozvoljeno. Čujem kako su neke deve pobjegle iz cirkusa dok su gostovali u Splitu i Zadru, a jedna deva je snimljena kako prelazi preko zebre. U Bjelovaru su pobjegle ljame, koje su srodne sa devama, ali nisu napravile nikakvu štetu. Naravno, ljepše je na slobodnoj ispaši, al ii opasnije. Najviše deva sam vidio u jednom velikom ograđenom prostoru u Dubaiu, koji je sada sigurno urbani dio sa neboderima. Ovo je mlada ljamica koja se na trenutak odvojila od mame..


U kafiću uz jednu od plaža gledam finale svjetskog prvenstva, a i mnogi stranci su bili u majicama sa kvadratićima, što će im biti lijepi suvenir. Inače najčešće doma pijem kavu iz ker. šalice na kojoj piše England koju sam nabavio u Engleskoj., a druga na kojoj piše Ipswich Town F.C mi služi za držanje olovaka.


Na odlasku me pozdravljaju konobarice, a dobio sam i gratis piće. (ide ugostiteljima za vrijeme utakmica).


Pogled na otočić Košljun iza kojeg je mjesto Punat a iznad Veli Vrh.


Nakon svega na otoku doma za večeru salata uz masline, lagano pečene tikvice i puno maslin. ulja. I magnezijev citrat mi je trebao.


Fotke iz Puntarske Drage za povećati da se bolje vidi.


DODATAK:

Na Krku sam sreo i dvoje biciklista, Marie i Yacob, koji voze sa juga Francuske i nakon Slovenije prolaze Hrvatskom prema jugu. Le tour du monde en Vélo électrique solaire. Dok sam krenuo po fotić već su odlazili, ovo je fotka sa njihove stranice.
gdje se može više vidjeti o njihovom putu. Voze se na biciklima sa električnim motorom a baterija se napaja preko velike solarne ploče i tako ne moraju satima čekati na nekoj crpki kako bi napunili bateriju.

U Novom Vinodolskom se prošle subote održavao ljetni karneval a u nedjelju su mi došli gosti iz Bilogore sa djecom željni mora i tako sam morao ponovo provesti vikend u Novom. Naravno, u vrtu i po kući uvijek ima posla a ovaj put sam morao malo više sređivati zbog gostiju.

Za početak dana smućeni smoothie od banane, borovnica i napitka od kokosa. Bilo je ukusno, ali dio koji sam ostavio za poslije mi se zgusnuo, valjda od pektina iz borovnica.


U Novom me dočekalo lijepo vrijeme.


Počinje karneval i velika je gužva.


Novi Vinodolski ima veliku čast zastupati Hrvatsku kao jedini predstavnik u natjecanju za prestižnu nagradu Međunarodni Zlatni Cvijet Svijeta 2018 - CIB i vidim puno lijepo uređenog ukrasnog grmlja i cvijeća svuda po gradu.


I turistički vlakić je ovaj put dio karnevala, a puno gledatelja je u dresovima sa kvadratićima, čak i stranci.


Iz Ilirske Bistrice u Sloveniji došli su Rimljani sa velikim brodom. (U grbu Ilirske Bistrice je ovakav brod koji je ustvari stara ilirska liburna koju su kasnije prihvatili Rimljani).


Originalne maske od limenki od kojih se može poslije i zaraditi, mislim da ne moram objašnjavati što su ovime htjeli reći. Ljetni karneval je obično kopija onog originalnog koji najavljuje proljeće i tjera zle sile, ali nešto ležerniji jer je za turiste, a ovdje je bilo dosta novog i aktuelnog, više maškaranih grupa i sa nogometnom tematikom.


Kockarnica kod nas k'o u priči...


Mala maškarica iz Rijeke je zastala kod šarenih balona, vjerojatno je dobila jedan.


Ove plesačice su cvjetovi maka.


Maštovita alegorijska kola koja su došla iz Zagona, mjesta u brdskom dijelu iznad Novog. (Negdje oko mjesta Bater i Breze prema Zagonu i Ravnom prošli tjedan nabrali smo dosta bazge i napravili sirup).


i ovaj psić prati karneval, makar ne zna točno što se dešava.


Dolaze lavovi iz Gerova u Gorskom Kotaru, a već se na velikom ekranu javlja Dalić i govori o predstojećoj utakmici sa Rusijom koju ćemo i gledati na ovom trgu.


Ljetni karneval završavaju zametski zvončari sa velikom bukom.


Veće fotke iz Novog za vidjeti ugođaj.


Moram nešto nabaviti za večeru kad se vratim doma.

---------- ---------- ---------- ---------- ----------

Na još jednom putu za Novi htio sam vidjeti jezera oko kojih sam nekad više šetao, a bilo je i orijentacijskih natjecanja. Malo iza Gornjeg Jelenja ima desno cestica do izviđačkog doma u Lepenici, ispod Tuhobića, kojeg sam nekad često posjećivao, i dok su mi djeca bila mala. Kod ovog doma je ljeti ugodno jer nije nikad jako vruće, a zimi je prava idila. Ove nedjelje začudo nisam nikog vidio vani ispred doma, a u domu su bili samo domari koji su se grijali uz peć. Bilo je malo prohladno zbog bure i nakon noći kad je padala jaka kiša, ali ipak sam očekivao još nekog izletnika. Rekli su mi da je pred neki dan prošao jedan planinar koji ide pješice iz Grčke do Švicarske i nakon odmora i spavanja u mjestu Fužine nastavio prema domu Risnjak gdje će prespavati. Šteta što ga nisam sreo jer bih mu objasnio mnoge stvari o našim planinama, ali siguran sam kako se dobro informirao prije puta preko interneta i karata.

Na Lepenici uvijek lijepo, a mene ne smeta malo friške arije ni u srpnju.

U nastavku puta uz potok Lepenica bilo je raznih biljaka, ovo je cvijet ljekovitog omana. Prvo sam pomislio da se radi o podbjelu jer je bilo i puno velikih listova podbjela koji je također ljekovit i ima sličan cvijet kao oman, ali cvate u proljeće na debljoj stapki, dok oman cvate od lipnja do rujna.
Koval lijepo piše o ljekovitosti ove biljke, isplati se pročitati.

Pažnju mi je privukla i ova stara bukva koju su naselile gljive gube. (Sa sobom uvijek nosim i upaljač i šibice, a nekad se nosilo kremenje i ove gube za potpaliti vatru).

Šumskom cesticom dolazim i do jezera Lepenica na kojem je bilo puno ribiča.

Prolazim kraj skautskog centra Rakov Jarak uz Fužinsko jezero gdje upravo dolazi nova skupina.

I ispod mosta koji premošćuje ovo jezero.

Usput posjet i svetištu Marije snježne na Ličkom polju. (Na ovom linku više o svetištu).

Na izlasku iz Ličkog polja prema Vinodolu nailazim na veliku livadu sa puno lincura.

Lincure vole bumbari i zadržao sam se slikajući ih. Ovaj bumbar slijeće na cvijet...

...uživa u nektaru, i usput oprašuje. Bumbari su najbolji oprašivači, bolji od pčela.

Odmaram u planinarskom domu Vagabundina Koliba gdje imaju lijepe cvjetne aranžmane, ovaj je od bijelog i roza cvata stolisnika (hajdučka trava, Achillea millefolium, a o ljekovitosti mislim da ne moram govoriti).

I ovdje su u domu ložili u kaminu, ali fotka mi je ispala mutna jer nisam zbog gostiju koristio blic, ali ova stara pećica vani sa cvijećem također grije.

U šetnji iza doma nalazim šumske jagode i zato nisam naručio ništa za pojesti, ali drugi puta hoću.

Fotke za povećati: Fužine nad Fužinskim (Bajer) jezerom i jezero Lepenice...

...i mini kamenjar sa cvijećem ispred Vagabundine kolibe i izviđački dom u dolini Lepenice.

Na Tribaljskom jezeru pozira mi pačja obitelj, a ova patkica desno kao da hoće nešto reći.