po putu i azimutu

Morao sam ponovo doći u Novi gdje ima još dosta posla u vrtu, a i oko starih drvenih škura na prozorima koje mi se više isplate popraviti nego kupiti nove. Obično dolazim preko Vinodola gdje ima puno toga za vidjeti, kao što je ova stara gradina Drivenik.


U blizini ima puno divlje mrkve u cvatu.


U Novom šetnja po rivi, ovo je pogled na gradić kroz odraz prozora jedne brodice na suhom vezu.


Pogled iz kuće na Vrbnik na otoku Krku preko kanala.


I psić voli šetati po vrtu, ali poslije ga moram čistiti od raznih sjemenki.


Uvečer šetnja po Novom uz gledanje utakmice na korzu i trgu gdje je bilo dosta bučno, a već ima puno turista.


Za večeru salata sa mocarelom i dosta maslin. ulja uz žmulj novljanske graševine (matovilac ima više željeza od špinata).


Drugi dan povratak preko Bribira, Lukova, Ravnog i dijela Gorskog Kotara kroz Lič i Fužine. Ovce su snimljene između Novog i Bribira.


U Bribiru posjet ostatku rodne kuće Josipa Pančića, po kome se zove Pančićeva omorika.
Osnovna škola u Bribiru se zove po dr. Josipu Pančiću.

Nešto više sa ceste pogled na Novljansko polje sa vinogradima.


Pogled sa vidikovca Slipica na dio Vinodola...


... i mjesto Bribir ispod.


Odmor u Ravnom u Vagabundinoj kolibi (864 m n/m) koja je i planinarski dom, a i bloger @j. je bio zadovoljan sa gastro ponudom ovdje. (Ravno, Lukovo i Stankov Laz spadaju pod Bribir, imaju samo nekoliko stalnih stanovnika, ali je puno vikendica, i ovaj dio zovu i Bribirska šuma).


Pogledi sa Slipice bolje izgledaju kad se povećaju klikom.


A bio je i pun mjesec.

Vraćajući se sa Velog Vrha krenuo sam prema Vrbniku jer sam još htio malo odmoriti uz kupanje u uvali Klimno. Na tom putu je i ovaj veliki i stari koprivić (kojeg ovdje zovu poprivić, kumpriva, u Istri ladonja, lat. Celtis australis) na Misučajnici zanimljivog izgleda za kojeg predaja kaže da ga je posadio kralj Krešimir pri posjetu otoku krku između 1058. i 1074. g. Koliko je to točno ne znam, ali isplati se ovdje stati i pogledati ga, a u njegovom hladu ima i klupa za odmoriti, a sa druge strane ceste je jezerce i ostaci starih kuća i suhozidova koji su služili u stočarstvu.


Dok sam se odmarao slijeće mi na čašu od termosice ovaj leptir koji spada u sovice (Noctuidae) i mislim u jednu od lenti, možda Catocala nupta, ali nisam siguran jer ih ima raznih vrsta a ne viđaju se ćesto.


Nakon što sam krenuo prema Omišlju desilo mi se nešto što mi se baš ne dešava često; ostao sam bez benzina i nisam mogao ponovo pokrenuti skuter, a i nakon nabavke benzina nisam mogao krenuti jer mi je u pokušajima otišla baterija, a jedan što je stao sa automobilom zbog drugog problema ponudio mi je pomoć u kurblanju, ali je malo pretjerao i iskočila mi je opruga zupčanika kurble i tako nisam mogao ništa nego nastaviti gurati prema Omišlju.

Kad mi je drugi dan došao prijatelj sa automobilom u koji može stati skuter rekao sam mu kako mi se to nikad nije desilo sa biciklom, a izgleda ću odsada malo češće ići sa biciklom jer ne mogu ostati bez goriva i baterije, a ni kurble. I lakše je gurati bicikl.

Naravno, sad mogu samo ostaviti skuterić iza grma i nešto popiti u kafiću u Omišlju, i poslije krenuti pješice prema obližnjem lokalitetu Fulfinum Mirine u uvali Sepen koji obično posjetim svake godine.
Ovaj lokalitet se još uvijek istražuje, a ovako kažu o ovom arheološkom nalazištu: Fulfinum Mirine (link).


Ovdje su bile rimske terme.


Ovog psića sam sreo i lani na ovome mjestu.


Pogled iza na ostatke ranokršćanske crkve i samostana.


Jedan od većih otvora u zidu, tko zna kako je izgledao u ono doba.


Malo dalje su ostaci nekadašnjeg rimskog grada.




Na prst mi slijeće zlatna mara, ne znam što ju je privuklo, možda miris voća.


Ne znam da li ovo pripada tom vremenu ili je nešto novijeg datuma.


Rukometašice iz Omišlja sa širim društvom došle su ovdje nešto proslaviti, bilo je i glazbe, roštiljanja , igara s loptom, kupanja u moru..


Fotke za povećati iz Mirina.


Kad sam se vratio dobio sam želju za pirjane gljive sa povrćem, i puno zelene salate.


Zalaz sunca u ovom zaljevu (za vrhove Ćićarije) a bilo je i komaraca.

Turistička zajednica Općine Punat u sklopu manifestacije "Protuleće va Puntu" na prvi dan svibnja organizira pohod na Veli Vrh ( 541 m n/v), a neki od vodiča budu i meni poznati planinari s kojima sam planinario i po Velebitu. Nisam bio tada nego prošle nedjelje, a vjerojatno ću još koji put ove godine, možda i nakon poznate biciklijade u listopadu. Na Veli Vrh se može krenuti iz mjesta Punat, ali je lakše sa prijevoja Treskavac na cesti za Bašku, iznad deponija otpada "Treskavac". Preko Velog Vrha (iz doline je bliži, a time izgleda i veći) se dolazi na najviši vrh na otoku, Obzovo (569 m n/v). Teren je kamenit sa malo grmlja i treba imati čvršću obuću, a ovih dana i puno vode.

Nakon što su se brodice nakon regate na Fiumanki vratile u luku i nakon što sam pogledao zanimljive etno proizvode u ovim štandovima krenuo sam prema Krku.


Putokaz na Treskavcu. Desno je i manji parking za vozila, koji je ovaj put bio skoro popunjen.


Pogled na Veli Vrh.


Pogled sa vrha prema mjestu Punat i poluotoku Prniba.


Na vrhu je ovaj stup sa zanimljivim muralom (ruksak je moj).


Na drugoj strani stupa se nalazi ova tabla, a jedan bloger sa dalekog toplog juga će sigurno znati što znači.


Penje se prema vrhu i grupa planinara iz friško osnovanog PD-a iz Bregane.


Nakon njih dolaze i ovi brdski biciklisti koji će se poslije spustiti nazad strmom i teškom nazovi stazom, a vidio sam kako su opremljeni dobrom zaštitom za glavu, leđa, ruke i noge, što će im sigurno trebati jer znam kako je opasan downhill.


Planinari iz Bregane kraj Samobora nastavljaju prema najvišem vrhu Obzovo koji se vidi na ovoj fotki, a poslije će se spustiti u Baščansku dragu i vjerojarno okupati na velikoj plaži u Baški.


Nešto iznad početka puta za Veli Vrh se nalazi ovaj nosač sa kojeg vodi sajla u dužini od 700 metara iznad duboke Baščanske drage do isto ovakvog dosta niže i ako to volite možete se po njoj spustiti za par sekundi. Kaciga obavezna!


Fotke za povećati sa pogledima prema Puntu, Korniću, Prnibi, gradu Krku i otočiću Košljun.

Nakon povratka sa vrha odmorio sam se uz ovu plažu...


...uz koju je bilo raznog bilja, kao i ova ljekovita gospina trava na koju slijeće pčelica...


... a na cvijetu kupine pozira mi ženka leptira pjegavca (Melanargia galathea).


Na kraju dana večera bez kuhanja na terasi u Novom V.; miješana salata, sir, avokado, maslin. ulje... i puno razne tekućine, najviše vode. N'da, bilo je i one kreme poslije sunčanja na nekim dijelovima tijela.

U Rijeci se ovih dana održava 7. Fiumare sa mnogim zanimljivim događanjima, a i ovako piše u najavi:
-Povezujući pomorsku i trgovačku tradiciju prošlosti s današnjom svakodnevnicom, Fiumare – Kvarnerski festival mora i pomorske tradicije postaje svojevrsni vremeplov na autentičnim lokacijama Delte – Mrtvog kanala i Verdijeve ulice – spojnice s tržnicom i lukom.

U Verdijevoj ulici bilo je štandova sa raznom ponudom etno proizvoda, ovdje su ručno izrađeni suveniri.


Uz Gat Karoline Riječke privezane tradicijske barke.


Prikazivanje veslanja koje nije lako.


Stari ribar pozira u barki na suhom sa (praznom) demižanom.


Na pramcu barke je starinski feral.


Dolazi jedrenjak Larus sa panoramske vožnje, a ovaj brod iz 1930. g. kasnije je učestvovao glumeći engleski admiralitetni brod u uprizorenju bitke (link) za Rijeku iz 1813. g..


Šetam po školskom brodu "Vila Velebita 2".


Ispred kojeg se odvija natjecanje u potezanju konopa između Pomorske škole u Bakru i Pomorskog fakulteta u Rijeci. Pobijedili su mlađi.




Jedna od privezanih jedrilica koje su učestvovale u regati, svaka se zove po nekom lijepom mjestu na moru.


Fotke za povećati sa jedrilicama i školskim brodom u luci.

Nakon raznih delicija tokom Fiumare za večeru će mi pasati lagana i jeftina maneštra (krumpir, mrkva, celer, peršin, tikvica, pirova integ. tjestenina, bobe borovice, mediteranski začini, u tanjur dodano krčko maslin. ulje.)


Čaše su još prazne i idem natočiti.


Dodatak: Školski brod Kraljica Mora na rivi Boduli.


I bracera na marki.