Marketing
Fulfinum Mirine
Vraćajući se sa Velog Vrha krenuo sam prema Vrbniku jer sam još htio malo odmoriti uz kupanje u uvali Klimno. Na tom putu je i ovaj veliki i stari koprivić (kojeg ovdje zovu poprivić, kumpriva, u Istri ladonja, lat. Celtis australis) na Misučajnici zanimljivog izgleda za kojeg predaja kaže da ga je posadio kralj Krešimir pri posjetu otoku krku između 1058. i 1074. g. Koliko je to točno ne znam, ali isplati se ovdje stati i pogledati ga, a u njegovom hladu ima i klupa za odmoriti, a sa druge strane ceste je jezerce i ostaci starih kuća i suhozidova koji su služili u stočarstvu.
Dok sam se odmarao slijeće mi na čašu od termosice ovaj leptir koji spada u sovice (Noctuidae) i mislim u jednu od lenti, možda Catocala nupta, ali nisam siguran jer ih ima raznih vrsta a ne viđaju se ćesto.
Nakon što sam krenuo prema Omišlju desilo mi se nešto što mi se baš ne dešava često; ostao sam bez benzina i nisam mogao ponovo pokrenuti skuter, a i nakon nabavke benzina nisam mogao krenuti jer mi je u pokušajima otišla baterija, a jedan što je stao sa automobilom zbog drugog problema ponudio mi je pomoć u kurblanju, ali je malo pretjerao i iskočila mi je opruga zupčanika kurble i tako nisam mogao ništa nego nastaviti gurati prema Omišlju.
Kad mi je drugi dan došao prijatelj sa automobilom u koji može stati skuter rekao sam mu kako mi se to nikad nije desilo sa biciklom, a izgleda ću odsada malo češće ići sa biciklom jer ne mogu ostati bez goriva i baterije, a ni kurble. I lakše je gurati bicikl.
Naravno, sad mogu samo ostaviti skuterić iza grma i nešto popiti u kafiću u Omišlju, i poslije krenuti pješice prema obližnjem lokalitetu Fulfinum Mirine u uvali Sepen koji obično posjetim svake godine.
Ovaj lokalitet se još uvijek istražuje, a ovako kažu o ovom arheološkom nalazištu: Fulfinum Mirine (link).
Ovdje su bile rimske terme.
Ovog psića sam sreo i lani na ovome mjestu.
Pogled iza na ostatke ranokršćanske crkve i samostana.
Jedan od većih otvora u zidu, tko zna kako je izgledao u ono doba.
Malo dalje su ostaci nekadašnjeg rimskog grada.
Na prst mi slijeće zlatna mara, ne znam što ju je privuklo, možda miris voća.
Ne znam da li ovo pripada tom vremenu ili je nešto novijeg datuma.
Rukometašice iz Omišlja sa širim društvom došle su ovdje nešto proslaviti, bilo je i glazbe, roštiljanja , igara s loptom, kupanja u moru..
Fotke za povećati iz Mirina.
Kad sam se vratio dobio sam želju za pirjane gljive sa povrćem, i puno zelene salate.
Zalaz sunca u ovom zaljevu (za vrhove Ćićarije) a bilo je i komaraca.
Post je objavljen 20.06.2018. u 01:00 sati.