po putu i azimutu
17.01.2018., srijeda
Zimski usponiZimi više planinarskih društava organizira uspone u planine i uvijek bude puno sudionika, pogotovo kad je zimski uspon u pravom smislu, sa snijegom. Krajem mjeseca PD Strilež iz Crikvenice bit će domaćin zimskog uspona na Viševicu (1428 m), a kako vidim sa prozora za sada na Viševici ima snijega.  Prošle nedjelje bio je zimski uspon na Pliš (933 m) u organizaciji PD Pliš iz Klane, ali kiše i jugo zadnjih dana su otopili snijeg.  Spust sa Pliša prema mjestu Lisac gdje će u lovačkom domu biti okrjepa i fešta.  Prvi uspon u godini bude na planinu Klek (1181 m) iznad Ogulina, gdje sam bio više puta, i prošle godine, ali ove nisam išao. Kad je puno snijega i leda dobro je imati cepin i dereze.  Zimski uspon na Bjelolasicu u Gorskom Kotaru bit će u veljači, a kad sam bio zadnji put snijega je bilo i previše, ali srećom uvijek se nađe raspoloženih za raditi prtinu.   Zanimljiv je bio zimski uspon na vrh Petelinjek (1212m) u Sloveniji (mislim Notranjska) na koji smo krenuli 12. 12. 2012. g. iz Babnog Polja koje se nalazi malo sjeverno od goranskog Prezida, i makar je to područje jedno od najjužnijih u Sloveniji spada u najhladnije. Na slovenskoj Wikipedia piše: Babno Polje je glavno naselje, ki leži v osojni legi Babnega polja, ki velja za slovensko »Sibirijo«. Tu so že dvakrat namerili najnižjo izmerjeno temperaturo v Sloveniji, in sicer -34,5 °C. Januarske temperature zraka tu niso dosti višje kot od tistih na skoraj 2000 m višji Kredarici v Julijskih Alpah. Srednje dnevne minimalne temperature v januarju so -9,3 °C, srednja letna pa 6,2 °C. Ovaj put nas je u Babnom Polju dočekala temp. od samo -22°C (da li ste kad vezivali gojzerice i gležnjače na toj temperaturi, nakon izlaženja iz toplog terenca?!), ali je bilo sve toplije kako smo se dizali.  Na tom usponu bilo je i zanimljivih prirodnih kreacija.  Jedan od težih zimskih bio mi je ovaj na Snježnik sa goranske strane iz doline Lazac, do kojeg smo već umorni došli sa Platka, ali na alpinističkom tečaju nema laganini.  Do vrha Učke navratim skoro u svakom godišnjem dobu, a zimi se isplati jer se najdalje vidi.  Nakon uživanja u zimskim radostima obično za početak topla maneštrica sa povrćem (ovdje i sa tjesteninom od integ. pira), a poslije ćemo, kad dođemo "k sebi" i nešto jače.  Fotke za povećati: usponi na Klek i Petelinjek.   Ovo nije zimski uspon ali je detalj sa Zimske lige u trčanju na riječkom Mololongu. Ovaj Bol ne boli.  |
