po putu i azimutu

Nakon posjeta groblju na Drenovi često prošećem i do obližnjeg Velog Vrha (435 m), a posjećuju ga osim planinara, penjača, sportaša, berača šparoga, i bolesni.

Put do Velog Vrha u ovo doba krasi i crvena boja ruja.


Kapelica na vrhu.


Na ostacima stare kapelice koju su izgradili talijanski vojnici 1941., a pretpostavlja se da je na tom mjestu bilo slično zdanje i prije 200 godina, 1997. je obnovljena na poticaj bioenergičara Živojina Marinkovića koji tvrdi da se ovdje izliječio od teške bolesti, i župe Drenova. Unutrašnjost apside oslikao je ruski umjetnik Aleksandar Zvjagin, a kameni reljef u preslici restaurirao akademski kipar Zlatko Kutnjak. Na zidu kapelice stoji uokviren natpis:



Pogled kroz prozor kapelice.


Kako kod refleksije nestane dio zida i krova.


Iznad kanjona Rječine vidi se grad Grobnik.


Pogled prema ist. dijelu Rijeke i otoku Krku. Dimnjak je od TE Rijeka visok 252 metara u Urinju, Kostrena.


Jezero Valić na Rječini ispod.


Primjećujem na jednom kamenu čahure iz kojih će se izleći bogomoljke.


Na stijeni Velog Vrha mogu se vidjeti penjači, a i ja sam nekad ovdje penjao. Sad su vježbala dva talijanska penjača, jedan vjerojatno početnik jer nije stigao ni do pola. Zanimljiv video od Rock Climbing.


Na većim fotkama pogledi na četiri strane:





Povratak dužim ali manje strmim putem.


Prije puta obrok od više vrsta riže i divlje vodene trave koju indijanci plemena Ojibwe zovu manumin, sa povrćem i začinima.


Bilo je i cvijeća, mislim astera (a ima iza i aspera).