po putu i azimutu

Nakon nekoliko kišnih dana došlo je sunce i skočio sam do obližnjih šuma prošetati i vidjeti što ima novo i još malo nabrati šparoga i medvjeđeg luka jer ih uskoro neće biti.

Cvijet jestivog prasećeg zelja sa posjetiocem.


Lijepo je vidjeti i modru biserku koju ne srećem često.


U ovo doba cvate i rumenika.


Uvijek volim vidjeti samonikle orhideje, ovo je mislim šumska kokoška,


a ovo bijela naglavica.


Tko kaže da nema i ptičjeg mlijeka!


Zanimljive staze i prolazi, a ovdje se vidi kako je svjetlo uvijek na kraju...


Kratak uspon do Majevog Vrha gdje je granični kamen između nekadašnje Kraljevine Jugoslavije i Italije, ali porušena debla i bodljikava veprina malo otežava prilaz.


Fotke za povećati da se bolje vide: Na jednoj je sve jestivo bilje osim jednog, na drugoj velebitska degenija koju ću uskoro potražiti .


Treba nešto i pojesti, za promjenu varivo od više vrsta leće (žuta, zelena...), sa povrćem i ubranim šparogama, maslin. ulje dodano u tanjur.


Skoro zaboravih na uskolisnu peruniku koja se također ne viđa često.


DODATAK:

Bazga već naveliko cvate.