po putu i azimutu

Volim posjetiti Marunadu, koja je održana već 42. put, najpoznatiji festival kestena kod nas koji se svake godine u mjesecu listopadu održava u Lovranu, Dobreću i Lignju. Prva Marunada održana je još 1973. godine, a ono što ju čini posebnom su upravo "maruni", posebna vrsta kestena koja raste samo na ovom području. Britanski list Guardian uvrstio je lovransku Marunadu među 10 europskih gastronomskih manifestacija u listopadu koje ne bi trebalo propustiti.

Nakon kavice u lučici sa dvije poznanice pogledao sam trening regatu klase optimist.


Pogled prema Cresu.


I vrhu Učke.


Galebovi su nanjušili ribarski brod.


Suveniri.


Maruni su lijepo izgledali, ali nisu bili jeftini.







Bilo je raznih ponuda, i meda za imunitet.


Volim probati i kolače od maruna.


Fotke za povećati: maruni iza kojih vozi dječji vlakić, poziranje galebova i triptih plova oko bove.




Maruni u žajicama.


DODATAK:

Kupač ispod Lungomare.


Plakat Marunade (dvoklik za 1417 x 1984 px).


HAIKU DODATAK:

Maleni nosić
zamagljenom prozoru
dodao toplinu/

Tople boje
otpalih listova
plešu sa vjetrom/

Uvijek volim prošetati do Velog Vrha, a u proljeće zbog šparoga i u jesen zbog boja češće. Pješački prilaz je najkraći od drenovskog starog groblja, a najljepši je iz Kozale preko Sv. Katarine.

Dijelom je i ovakav put prema vrhu.


Uz stazu se moglo vidjeti mirisnog vrijeska


i ciklama.



I ostatke ne baš lijepih događanja iz prošlosti.


Na vrhu je kapelica.


Pogled sa vrha u dubinu prema kanjonu Rječine.




Odavde se lijepo vidi stari grad Grobnik.


Došao sam kasno i nisam zatekao penjače na ovim stijenama Velog Vrha, na kojima sam i ja nekad penjao.


Fotke za povećati: pogled sa vrha na jezero Valić na Rječini i putna marenda od crne leće sa posipom od mljevenog crnog sezama koji je dobar za kosti (na silasku sa vrhova nije teško uganuti gležanj).


Jeste li više za pronađene sunčanice


ili za marune na Marunadi slijedeći vikend u Dobreću nad Lovranom?

Bela nedeja je tradicionalni trodnevni sajam u Kastvu koji se slavi u čast mladog vina, a spominje se već u Zakonu Grada Kastva iz 1400. godine. Bela nedeja traje tri dana, prvu subotu, nedjelju i ponedjeljak (beli pondejak) u listopadu, a osim ponude mladog (i starog) vina belice, autohtonoga bijeloga vina Kastavštine, od davnina se, uz prezentaciju starih zanata, priređuje i velik sajam svakovrsne robe, uz brojne ugostiteljske štandove i mnoštvo kulturnih događanja.



Naravno, u ovo moderno doba na svim sličnim sajmovima ima puno kiča, bižuterije i bofl robe, ali nađe se i nešto tradicijski i konkretno.


Ustvari bio sam na Beli pondejak jer sam se nadao manjoj gužvi, a u nedeju je ujutro i uvečer padala kiša, ali svejedno je bila gužva.


Ima za pojesti i za izbirljivce.


Gosti iz Toskane su imali što pokazati na štandu.


Ja sam se zadržao kod bučinog ulja uz degustaciju, a i kupio sam jednu bocu ulja i konopljino brašno.


Svako toliko živa muzika.


Kod bačvarije uvijek veselo.


Gužva na Crekvini.


U ovom kafiću uvijek zanimljivi auti.


U Kastvu ima puno ateljea.


Lijep podrum sa izložbom vina.


Kad ovih dana ne može bez Orijenta neka se okusi.


Izlog suvenirnice.


Fotke za povećati: Bućino ulje koje sam odmah morao isprobati za večeru u varivu od tikvica i buća sa narančastom i crnom lećom.


Pogled na trg i zaniljiva orijentacijska igra.


Zašto mi na kraju fotke ispadnu mutne?!