po putu i azimutu

Kad sam već trebao doći u u Istru, jer sam obećao kolegi, koji ima kuću u okolici Pazina pomoći opiturati drvenariju pod krovom, planirao sam posjetiti i neke planinarske točke Istarskog planinarskog puta.

Oštri Vrh (531 m) iznad Koromačna.


Fotka za dokaz.


Pogled sa vrha prema mjestu Rabac i brdu Standar iznad njega, i dalje prema Sisolu i drugim vrhovima Učke.


Spust prema gradu Labinu, gdje je i u restoranu Kvarner točka IPP-a. Pogled iz hladovine lože na trg.


Labin je nekad bio poznat po rudnicima i rudarima.


Kad se već vidi more, zašto ne u ovako vrućem danu i doći do njega. Bila je velika gužva na plažama i ovo je rijedak trenutak kad ovdje nije bilo nikoga, ali se vide u daljini na stijenama.


Odustajem od još jednog vrha kako bih navrijeme stigao do kolege. Naravno, treba nešto i pojesti prije dela, a ovo je samo dio iz vrta kraj kuće.


Čerice još nisu sasvim dozrele, a ono bijelo sa rupom inače nije jestivo. (Naravno, bilo je i jačih stvari, ali mene je puno lakše otjerati iz nekog trgovačkog centra nego iz vrta.)


Radovi na visini nisu uopće laki, srećom samo je zadnja strana kuće bila na suncu, i to poslije 19 h, kad je temperatura pala za koji stupanj (Mislim da je tada u Pazinu bilo 39°C, a ovdje na brdu par stupnjeva manje).


Poslije visina sišli smo u podzemlje, gdje je temperatura malo ljudskija, opet nešto pojesti i popiti. (Inače, u košari dizalice se pila samo voda, ali svejedno smo bili stalno žedni).


Kolega ima zanimljivu konobu, sa puno slika poznatih pjevača, uglavnom istarskih, jer pjeva u klapi.


Nije mu ni vinoteka za bacit.


Malo fotki za povećati: Pogled sa Oštrog Vrha i stari grad Kršan, kojeg sam obišao u dolasku.


I mladi zeleni radić u vrtu kojem je teško odoliti.


Čini mi se kao da je ova fotka starog portoa na kotačima (pri izlazu iz konobe) malo mutna, valjda se vozika.


Za kraj lavanda kraj kuće sa bumbarom (a i on mi je malo mutan).


DODATAK:

Vidi ga gore!


U obližnjem zaseoku smo nabavili domaći kozji sir.

Kamičina ili Kamenjak (838 m) je lijepa osamljena skupina vapnenačkih strmih stijena na istočnom dijelu Grobnišćine, uz staru cestu Lujzijanu prema Gornjem Jelenju, a vidi se i sa autoputa koji prolazi južno. Šteta je ne stati na parkingu uz cestu i popeti se i na Velu i na nešto nižu, ali i atraktivniju Malu Kamičinu, na kojoj se često mogu vidjeti penjači. Veća vozila mogu parkirati kod gostionice Kamenjak odakle je oko 500 m po asvaltu do markiranog odvojka za vrhove. Ljeti je ljepše krenuti ranije ujutro, kao što smo i mi učinili.

Pogled sa ceste na veći dio stijena Kamičine.


Piše da smo na dobrom putu.


Na vrhu.




Pogled prema gostionici od koje smo krenuli


i dijelu ceste gdje se vidi mali polukružni odvojak za parkiranje, a iznad je cesta za Platak.


Ispod nas su naplatne kućice autoputa na Grobničkom polju.


Sa vrha se vidi i Guslica, susjed Snježnika.


Odmah ispod vrha je kratak dio sa ravnom mulatjerom u hladovini i mirisu lipa.


U povratku, nakon spuštanja po mulatjeri, idemo skoro ravno do Male Kamičine. Ovo je dio stijena sa naše desne strane


a ovo sa lijeve.


Pogled na cijelu stijenu Male Kamičine sa staze.


Ovuda lijevo gore se ide na najviši vrh, a mi se spuštamo sa Malog Kamenjaka prema zaseoku Kamenjak, koji je nekad bio važna stanica i odmorište za konjske zaprege na staroj Lujzijani, a do izgradnje autoputa i za kamione i kamiondžije.


Kad se poveća, bolje se vidi: stijena Male Kamičine


i pogled sa vrha Vele na najviše vrhove Grobničkih Alpi.


Sa livade kod gostionice nas je pozdravio ovaj pas (mahao je repom).


Nakon silaska pogled uz kafe i vodu kroz voltu gostionice Kamenjak na stijene.


Kamenjak iz Grobničkog polja.


DODATAK:

Žuti osjak sa leptirom žućkom i pčelom.


Moja fotka Kamenjaka, snimljena sa ceste za Platak, koja se nalazi na koricama obilaznice "Pola stoljeća PD Kamenjaka", u kojoj treba obići 50 vrhova, od toga nekoliko obaveznih.

Uspon na vrh Snježnika (1506 m n/m) je uvijek atraktivan, a pogotovo u ovo doba kada na njegovim livadama raste razno cvijeće, a pod vrhom runolisti i rododendron. Naša ekipica od 4 člana krenula je na vrh uobičajeno sa livade Platak gdje se nalazi
i veliko parkiralište, a u novije vrijeme i .igrališta za mali nogomet i odbojku.

Vrijeme idealno za lagani izlet u planine, ni na stazi kroz šumu nije bilo pretoplo.


Na jednom mjestu, na početku grebenskog puta za Snježnik osjetili smo miris medvjeđeg luka, ali ga nismo vidjeli, da bi ubrzo nakon toga naišli na čitavo polje,
još uvijek dijelom dobro za ubrati.


Izlaskom na greben otvara se pogled na Risnjak u Gorskom Kotaru.


I livadu Platak (po kojoj se zove i cijeli skijaški kompleks) odakle smo krenuli.


Pred nama su stijene Snježnika.


Na ovom dijelu između stijena se treba pomoći rukama.




Primjećujem mladog (još nema krila) točkastog konjica kako odmara na listu čemerike, koju nikako ne biste trebali zamijeniti za neko jestivo bilje jer ima jako otrovne sastojke (već dva grama suhog podanka mogu prouzročiti smrt, a prvi su znaci trovanja slabost, povraćanje i usporen rad srca. Tada je potrebno što prije povraća­njem odstraniti otrov iz tijela. Bilo je nekoliko čemerika i među medvjeđim lukom, ali se od njega razlikuje po puno većim i rebrastim listovima, a od lincure i po listovima i cvatu.


Nakon dolaska na vrh odmor i malo meditacije (inače, Zrinka ima crni pojas u karateu).


Jedan od glavnih razloga uspona na Snježnik u ovo doba je cvat runolista, jednog od simbola planinara. Ovi runolisti su na samom vrhu, nadam se da ih idući posjetitelji vrha neće pogaziti.


Malo ispod vrha još runolista.


Baš listovi kao od runa.



Ovdje u središtu cvijeta runolista kao da su smješko i mrgud.



Spuštamo se sa vrha prema domu koji je još uvijek u lošem stanju, makar su bila obećanja, i pripreme za obnovu.



Stijene Snježnika krase i zvončići.



Vidimo prema dolje dolazak jednog planinara.


Malo nakon što smo rekli kako nas je malo ove subote na Snježniku, pojavilo se
još dosta planinara iz raznih krajeva.
Pogled prema vrhu Snježnika sa planinarkom u roze.


Polije odmora i marende povratak prema Platku stazom kroz "Grlo".




Fotke za povećati:

Pogled na Risnjak.


DODATAK: (za povećati)

Kolaž sa nekim od biljaka sa Snježnika: ljiljan zlatan, runolist, ocvala gorska sasa, lincura i ivančice, orhideje, rododendron, vunasti osjak sa zlatnim marama, karamfilić, planin. različak i ivančica sa muhom koja glumi osu.


Za užinu rižoto od više vrsta riže, gljiva i povrća.

Prošle nedjelje održala se biciklijada nazvana "Đir po Puntu za djecu i odrasle"
uz otvaranje biciklističke staze Dunat - Punat, tj. od Punta do crkvice sv. Dunata
koja se spaja na već postojeću stazu za Krk i Malinsku. Vrijeme je bilo vedro,
uz more ne pretoplo., a u pozivu su napisali startnina, klopa i cuga besplatno,
potrebna je samo dobra volja :-))

Okupljanje biciklista u centru kod parkića uz rivu.


Bicikala svake vrsti.


Start je bio nešto poslije 9 h.


Nakon prolaska kroz marinu dolazi se na novu stazu za bicikliste i trkače.


Svi kreću prema sv. Dunatu, a jedna biciklistica ide u suprotnom smjeru,
vjerojatno na neku od plaža u Puntu.




Crkvica sv. Dunata, zaštićeni spomenik.


Na staroj stazi prema Krku


odkuda se vidi otočić Košljun sa franjevačkim samostanom i dio Punta.


Ovog kosa biciklijada nije previše zanimala.


Fotke za povećati: Start biciklijade i kolaž sličica iz lipnja.





Punat je poznat po maslinama, iza ove konobe se nalazi uljara.


Mirisno smilje cvate uz stazu.


Prema jednoj od plaža zanimljivo stablo.


Sunčeve zrake u šumi do mora na poluotoku Prniba.


Nakon vrućeg dana šetnja uz more po mjesečini.


DODATAK:

Gnjurac na osmatračnici.


Sjedeći u jednom kafiću u drugom velikom zaljevu na Krku primijetio sam izlazak mjeseca. (Dvoklik!)