po putu i azimutu

Ova kišna kasna jesen mi nije dozvolila previše šetnje, pogotovo ne uspone na kamenite vrhove, ali između kiša može se naći vremena za lakše staze.

Po lukobranu se uvijek može prošetati.


Na Rivi nakon kiše zanimljivi odrazi.


Ovog gnjurca kraj lukobrana ne smeta kiša.


U šumi iza Kastva svaki put primjećujem nove oblike, ovaj me podsjetio na Pinokija.


Markacija za Mačkov vrh na zanimljivom kamenu.


Ovaj kao da se smiješi.


Nisu se svi u šumi dobro pripremili za zimu.


Ako volite enigmatiku pokušajte spariti kore ovih stabala sa lišćem, gore su redom koprivić ili ladonja, brekinja, hrast, mislim medunac i bjelograbić.


Jestivi plod koprivića kojeg ovih dana ima puno po tlu.


Jesenji tepih na šumskoj stazi.


Pogled sa Velog Vrha, do kojeg vodi lagana planinarska staza, na jezero Valić na Rječini.


Za hrabrije vrh Učke.


Ne treba zaboraviti na vitamine: domaći radić i rikola, paprika, grah, maslinovo ulje, začini.


Za povećati:


Bolje nego se zatvoriti u kućicu.


DODATAK:
Kiša u Kazališnom parku.


Neuništivi maslačak i ovih dana u parkovima.