po putu i azimutu

Bio sam na puno otoka i na većini popeo se do najvišeg vrha, ali još nisam bio na vrhu Paga. Najviši vrh Paga je Sveti Vid (349 m n/m), do kojeg se može doći iz tri smjera, iz Šimuna, Kolana i najkraće ali i najstrmije sa sjeverne strane iz Dubrave. Pag je jedan od naših najogoljenijih otoka i treba biti spreman na hodanje bez hladovine.

Ako putem ne vidite nijednu ovcu vjerojatno ste sjeli na trajekt za neki drugi otok.


Zanimljiv putokaz za vrh.


Vrh se nazire u daljini


i sve je bliže. Dan je bio ugodan za hodanje a bura je napravila dobre vidike.


Na vrhu se nalaze ostaci crkvice Svetog Vida iz 1348 g., po kojoj je vrh i dobio ime.


Pogled prema gradu Pagu i solanama.


Pogled na dio Paga kod Metajne sa zanimljivim pješčenjacima i stijenama i Velebit iznad.


Htio sam poslije doći do ovog velikog tornja Stogaj i plaže Beritnice ispod, ali put do njih je prvo prolazio kroz livadu natopljenu vodom od prošlih kiša.


Pag se smatra našim najrazvedenijim otokom.


Uspon iz Dubrave je najstrmiji, dijelom kao na neke alpske vrhunce.


Bilo je puno cvjetova modre sikavice (Echinops ruthenicus).


A na stazi prema Kolanu između suhozida sreo sam i ovog lijepog pauka, Argiope lobata, kako pokušava isplesti čipku. (obavezno povećati!)


Grad Pag sam pogledao i sa vidikovca kraj ceste.


U restoranu sirane u Kolanu zanimljiv aranžman.


Ništa od tuluma na Zrću ovaj put.


Pogled na Sv. Vid sa sj. strane.


Htio sam skočiti i do paškog trokuta na Tustom Čelu, ali nigdje nisam vidio putokaz, tek u pristaništu Žigljen, a taj je bio oštećen i slabo su se vidjela slova. Pogled preko paških golih stijena na Velebit.


Za povećati: vidici sa Sv. Vida.


U Senju me dočekala zabrana prometa za motore, kamp prikolice i autobuse na kat zbog jake bure, makar je na trajektu uopće nisam osjetio. Dok sam u kasno veče sklonjen od bure u jednom natkrivenom prostoru uz plažu ispod parka u Senju marendao i proučavao alternativne pravce, u kome mi je pomagala i ova pčela, došla je i policija i pitala me što radim, zašto svijetlim lampom i da li imam nešto nedozvoljeno. Nakon što sam im objasnio otišli su i rekli: -Sretan put, oprostite na smetnji.


Nakon dužeg odmora krenuo sam cestom uzbrdo koja vodi za Krivi Put i kod vjetrenjača lijevo preko sela Bile do Klenovice, gdje od bure nije bilo ni B. Kako je sunce već izašlo posjetio sam usput Kuk kod Krmpota, jedan od vidikovaca "Oči Vinodola". (Na kolažu za povećati su svi vidikovci).


Najzad Novi!