po putu i azimutu

26.06.2014., četvrtak

Orijentiranje po Zagorju.

Orijentacijski klub Međimurje u suradnji sa Udrugom veterana 7. gardijske brigade „PUMA“ je prošli vikend organizirao svoje već tradicionalno natjecanje u orijentacijskom trčćanju, nazvan "IX. memorijal 7 gbr. PUMA“. U subotu ujutro su bile duge staze kod izletišta Lužec kod Novog Marofa, uvečer u 22 h noćna utrka po parkovima i ulicama VaraždinskihToplica, i zatim ujutro u nedjelju srednje staze po šumama Topličkog gorja.

Nakon povremene kiše koja nas je pratila po autoputu Lužec nas je dočekao sa suncem.

Naša ekipica se smjestila kod one kućice.

Nakon utrke ovdje se mogao dobiti grah.

Dok većina jede i pije ovaj ribić još uvijek nije ništa ulovio i došao sam mu praviti društvo.

Ovo dvoje nije tražilo društvo.

Poziraju mi veselo prve tri u kategoriji W21B, sve iz OK Torpedo.

Na obližnjoj livadi poduka u streličarstvu.

Spavali smo u dvorani osnovne škole u Varaždinskim Toplicama.

Varaždinske Toplice su već u antičko vrijeme bile poznate kao termalno kupalište Aquae Iasae, a postoji pisani podatak da ih je u 4. stoljeću obnovio rimski car Konstantin. Voda Varaždinskih Toplica je prema balneološkoj analizi mineralna kalcijeva - natrijeva - hidrokarbonatna- sulfatna, sumporna hiperterma 58°C. (nedavno sam na obnovi znanja učio puno o vodi, ali najviše kao priprema za energetska postrojenja). Organizator se potrudio nabaviti bonove za korištenje bazena u toplicama.

Utrka je bila po teškom terenu i toplom vremenu i jedva sam dočekao cilj. (Koji je bio u centru grada između dva dobra restorana).

Proglašenje za sve tri utrke.

Trojka na postolju.

Thumbnails sličice sa Lužeca i Toplica.

Skupna fotka svih osvajača medalja (i ja sam među njima).

- 01:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

09.06.2014., ponedjeljak

Uz dvorce i rijeke

Na putu iz Rijeke za Karlovac dijelom po staroj Lujzijani i Karolini i dalje prema Žumberku prolazi se kraj zanimljiviljih dvoraca i preko nekoliko rijeka. Prvo sam posjetio dvorac Novigrad na Dobri, čiji se nastanak pripisuje vremenu oko 14. stoljeća, kad je dospio u posjed krčkih knezova Frankopana, u čijem je vlasništvu do njihove propasti 1671. godine, kada je tragično završila poznata urota Zrinsko-Franskopanska i preuzima dvorce austrijska komora.

Dok stara Lujzijana skreće prema Netretiću, ne prelazim rijeku Dobru kod mjesta Jarče Polje kuda nastavlja nova trasa Lujzijane prema karlovcu nego Karolinom lijevo krećem prema starom dvoru Novigradu, gdje prelazim Dobru preko kamenog mosta iz XVIII st. i dolazim pred dvorac Novigrad koji se obnavlja. Ne preporuča se šetnja cijelim dvorcem, samo po kuli uređenoj kao vidikovac (bila je i dobra zaštita od kiše koja je povremeno padala).

Lujzinska cesta ( Lujzijana ili Via Ludovicea) spaja Karlovac s Rijekom i u ono doba bila je jedna od najmodernijih cesta u Europi.. Bila je duga je 141 km, građena od 1803. do 1811. i išla je preko Grobničkog polja, Gornjeg Jelenja, Lokava (današnjeg Lokvarskog jezera), Delnica, Skrada, Stubice, Severina na Kupi, Netretića i Stativa. Duljina Lujzijane iznosila je 18 austrijskih milja (1 milja = 7,585 km) i bila je široka oko 6 m.
Karolina je izgrađena u prvoj polovici 18. stoljeća i prva je cestovna poveznica u Hrvatskoj između panonskoga i jadranskoga područja (od Karlovca do Bakra i Rijeke), duga 105,6 km. Prolazila je kroz mjesta Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Vrbovsko, Ravna Gora, Mrkopalj, Fužine i Hreljin.

Za Žumberak nastavljam preko grada Ozlja gdje je još jedan zanimljiv dvorac, koji je također bio u vlasništvu Frankopana i Zrinskih.

U Ozlju prelazim preko rijeke Kupe sa pogledom na zanimljivu malu hidroelektranu Ozalj koja je u početku služila samo za javnu rasvjetu grada Karlovca, a potrošnja je bila besplatna. Munjara je puštena je pogon 18. kolovoza 1908. sa dvjema Francisovim turbinama, a grad Karlovac je, nakon Šibenika prvi u Hrvatskoj dobio ovakvu rasvjetu.

Nakon Krašića, u mjestu Strmac Pribićki obnavlja se nekadašnji biskupski dvor,

kraj kojeg je ova lijepa grkokatolička crkva

U Žumberku prelazim preko rijeke Kupčine gdje još ima ovakvih vodenica.

Kod mjesta Budinjak imali smo orijentacijsku utrku, a tokom dana je povremeno padala kiša.

Srećom, pred proglašenje je prestala. Osim za ovu utrku koju je organizirao OK Japetić bilo je i proglašenje svih orijentacijskih natjecanja za Kup Hrvatske za prošlu godinu.

U povratku prelazim rijeku Mrežnicu kod Duge Rese.

I penjem se do obližnjeg pl. doma na Vinici gdje mi pozirajju ovi psi od jednog planinara koji često dolazi ovdje. Kod ovog doma bit će krajem lipnja organizirani Dani planinara Hrvatske na kojima je uvijek zanimljivo. (uspio sam na suncu osušiti mokru robu i obuću sa Žumberka).