po putu i azimutu

Malo prije ovog naglog zatopljenja otišao sam pogledati slap Žakalj na Rječini jer sam se nadao vidjeti ga barem djelomično zaleđenog, ali sam se iznenadio vidjevši ga cijelog u ledu. Bio je dugi period dana s temperaturom ispod nule, a niski vodostaj Rječine, koja inače u ovo doba zna bujati je pomogao smrzavanju.

Pogled na slap sa stare Lujzijane.


Ovako izgleda iz blizine. Srećom na jako strmoj stazi do slapa nije bilo leda.

Ove vrećice je donesla bura i sad se ne miču dok se rijeka malo ne odledi.

Led je izgledao dosta debeo ali nisam se usudio prići bliže.






Iznad slapa se vidi mjesto Orehovica.



Mogao sam priči slapu sa druge strane po kamenju koje je virilo iz plitke zaleđene rijeke.




Pogled kroz otvor u stijeni na mjesto odakle sam slikao slap.


Vratio sam se nazad i prešao preko Rječine do ruševina starog mlina Žakalj koji je dug 90 m.






Na ovoj staroj slici vidi se nabujali slap i most iznad njega kojeg više nema.


Mlin Žakalj iz svemira.




Rječina je negdej pod debljim, negdje pod tanjim ledom.