po putu i azimutu

Turistička zajednica općine Kostrena pred 4 godine uredila je i označila neke staze u brdskom dijelu naselja, a u markiranju su pomogli i planianri PD Kamenjak. Na stranicama TZ Kostrena piše kako nas povijesne pješačke staze Kostrene svojom dužinom oko 10 kilometara vode kroz različita razdoblja kostrenske povijesti i prolaze najvišim dijelovima Kostrene kojima dominiraju vrhovi Solin i Sopalj, zaposjednuti i oblikovani u utvrđena naselja tijekom prapovijesnog razdoblja. Solin je utemeljen još tijekom mlađeg kamenog doba s punim procvatom naselja u bakrenom dobu (tijekom petog i četvrtog tisućljeća prije Krista), s obnovom bedema tijekom brončanog doba te u ranom srednjem vijeku, dok je Sopalj utemeljen u cilju nadzora Bakarskog zaljeva i grada Bakra tijekom brončanog doba, s trajanjem kroz razdoblje liburnske dominacije našim krajevima. Između spomenutih velikih naseobina nalaze se tragovi manjih gomila odnosno osmatračnica na Glavici, Kuli i Humčini s kojih se pruža prekrasan pogled na Kvarner.

Ovaj put sam obišao vrhove Solin i Sopalj na kojima su tragovi liburnskih naselja i utvrda. Od obrambenog bedema na vrhu Sopalj ostala je samo skupina kamenja.


Sa vrha je lijep pogled na Bakarski zaljev.


Grad Bakar kroz tele objektiv.


Ni otok Krk ne izgleda daleko.


Križanje cesta za Bakar, Kostrenu , Sv. Kuzam i Čavle je skoro okomito ispod.


Na vrhu rastu i lijepi zvončići.


Do brda Solin put vodi kroz šumu dijelom i uz kostrensku trim stazu.


Pod vrhom su djelomično restaurirani ostaci gradine.


Oko vrha se još uvijek vidi nakupina kamenja, ostaci nekadašnjih zidova.


Pogled sa Solina prema Sušačkoj Dragi.


Na većim slikama pogled na Bakarski zaljev, labirint na vrhu Sopalj i skakavac.


Karta sa ucrtanim stazama i prilazima, pogled sa Solina na riječki Tower i ist. dio Rijeke.
[/IMG]

DODATAK:

Uz staze bilo je i puno ovih plavih sikavica.

Kad se već nisam se dugo šetao lisinskim šumama, prihvatio sam poziv dvojice iskusnih planinara za obilazak nekih vrhova Lisinskog planinarskog puta. Ovo šumsko područje Ćićarije proglašeno je 1998. g. zaštićenim krajobrazom i time razlog više za obilazak. Šteta što je planinarski dom Stanko Jurdana na Lisini već više godina zatvoren, a sjećam se još kao mali da je bio dosta dobro posjećen jer ima lijepu okolinu i puno mjesta za razne igre na livadama, jog za boćanje i mjesto za roštiljanje.



Kod doma smo zatekli veselo društvo od dvije tri porodice koji su tu feštali i čak nas ponudili pićem (kad već dom neradi, jel').


U blizini su se na cvjetovima sladile strizibube


i leptiri.


Krenuli smo od doma na Lisini prema vrhu Lisina. Nakon početnog "izlijetanja" sa staze jer nismo dobro shvatili tablu sa strelicom i produžili smo ravno šumarskom cestom umjesto skretanja naglo lijevo strmim puteljkom u šumu. Obzirom da nije bilo uz tu cestu nikakvih markacija vratili smo se nazad i brzo pronašli put kojim smo trebali poći, a koji nas je doveo na drugu cestu, kojom se inače može doći kolima okolo i skratiti put do vrhova Lisina i Šija.


Oznake lisinskog planinarskog puta su ovakve.


Nekoliko puta presijecamo ceste i uspinjemo se kroz miješanu šumu.
border="0">

Na jednoj livadi sam ugledao nekoliko ovakvih orhideja


i plavih zvončića.


Primjetio sam i nekoliko grmova otrovnog velebilja koje ima ove lijepe cvjetove, a bobe boje borovnice veličine višnje obložene zelenom petozubom čašicom nemojte nikako probati. Srećom uglavnom raste u planini daleko od naselja, ali svejedno bilo je dosta slučajeva trovanja ovom biljkom. Latinski naziv je Atropa Belladonna (atropos = neumitan, bella donna = lijepa gospa).


Nakon zadnjeg prelaska cestice kojom se može doći i blizu najviše točke Lisinskog planinarskog puta i ovog dijela Ćićarije, vrha Šija ili Gomila (1234 m) imamo još ovaj strmi uspon do vrha Lisine (1135 m).


Vrh Lisina izgleda kao pravi vrh sa strmim padinama, jedino što nema pogleda zbog guste šume.


Moja malenkost na vrhu.


Slika bobica velebilja skinuta sa interneta, moja ove zanimljive bukve pod vrhom Lisina i karta lisinskog puta na većim slikama.