po putu i azimutu

U subotu, 26.02.2011. na Kastvu se održalo zadnje, 8. kolo sedme po redu sezone Zimske lige u trčanju. Start je kao i inače bio u staroj Crekvini u 10:00 h., a i proglašenje pobjednika Zimske lige bilo je ovaj put među zidinama Crekvine.
Bio sam na okretištu kod Zvirića i brojao trkače, jer zbog koljena još nisam spreman za jače utrke.

Prvi je do okretišta došao Žilić (u bijeloj majici), kao i kasnije na cilj.


Na okretištu su mi pravili društvo konji sa ranča.


Uz stazu se moglo vidjeti i raznih proljetnica.




Nakon što su svi došli do okretišta vratio sam se do Crekvine.




Priprema se proglašenje ukupnog pobjednika Zimske lige.


Najstariji i najmlađi natjecatelji.


Sibirski tigar, najbrži student.


Nagrade su dobili najbrže žene, muški, pojedinačno po hendikepu i ekipno. (Rezultati na melezovom blogu).





(ImageShack)





Zanimljiv pogled iz Crekvine na prozore okolnih kuća.


Poslije proglašenja prošetao sam uz ove skulpture do kule Žudike gdje sam vidio puno ljubičica




i ovog leptira admirala (Vanessa atalanta).

.

Kastafska kula Žudika i vrh Obruča gledani sa Crekvine i grupa trkača pred okretištem na Zviriću na većim slikama.


Dodatak:

Ovako je bilo prošle godine na završetku Zimske lige.

Za vikend 5. i 6. veljače bilo je zanimljivih događanja u Rijeci i okolici.
Na Gatu Karoline riječke održan je 4. Carnival Snowboard Session sa 20-tak snowboardera iz Hrvatske, Slovenije i Austrije, a snijeg je dovežen kamionima sa skijališta Platak udaljenog samo 27 km, a na Grobniščini je bila velika povorka sa oko 400 zvončara iz svih krajeva pod nazivom: "Grobnišćina zvoni".








Zvončari sa područja Kastavštine i njihov pokladni pohod proglašeni su za nematerijalno dobro od značaja za republiku Hrvatsku. Nematerijalna dobra upisana su na UNESCO-vu reprezentativnu listu baštine svijeta.
Do Prvoga svjetskog rata zvončari čitave Kastavštine bili su sličniji nego sada jer su i zvončari iz zapadne Kastavštine nosili maske, a nakon što je zapadna Kastavština Rapalskim ugovorom 1918. godine potpala pod vlast Kraljevine Italije, došlo je do zabrane nošenja maski; pa je zvončarima u tom dijelu Kastavštine preostala krabujosnica ili klobuk, šešir sa zelenilom i cvijećem od papira. Uz zvončare iz Rukavca, takav tip oglavlja imaju i zvončari iz sela Zvoneće, Bregi, Mučići, Brguda, Vlahovog Brega i Korensko. Istočni dio Kastavštine ostao je unutar granica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom zoomorfnom maskom u Halubju.
Prvobitna zadaća zvončara bilo je tjeranje zlih duhova zime i poticanje novog proljetnog ciklusa.
Zvončari su sada uz očuvanje nekih folklornih običaja uglavnom turistička atrakcija, a u nekim mjestima su obnovljeni zvončarski pohodi.
Na Grobnišćini su uz zvonca i životinjske maske nekad čuvali stada.

Džalamari iz Makedonije već nekoliko godina dolaze pohoditi grobnička naselja.


Krampusi iz Austrije su imali najstrašnije maske.


U Sloveniji Kurenti i Koranti održavaju tradiciju zvončarenja.


Zvončari iz Ćićarije imaju lijepo pojačanje.


Zvončari iz Muna sa cvjetnim klobucima i posebnim narječjem.




Žejanski zvončar.


Zvončari sa Zameta, najbliži moru.




Zvončari iz Kukuljanova su imali dobru muzičku pratnju


i male zvončare.


Uz još nekoliko zvončarskih grupa prošli su i domaćini, Grobnički Dondolaši, za koje se vjeruje da su nekad davno protjerali Tatare.



Dondolaš gleda prema Grobničkim Alpama.



Dolazak svih zvončarskih grupa u Čavle gdje će se održati velika fešta.



Dodatak:



Grobnišćinom su prošli: „Džalamari – Kavadarci (Makedonija), „Krampusi“ – Eggersdorf (Austria), „Koranti – Lancova vas (Slovenija), a od domaćih : Ćićski ,Munski, Zametski , Žejanski, Kukujanski zvončari, Griški Krabunosi i na kraju domaćini Grobnički Dondolaši. Cijelu skupinu pratilo je kulturno umjetničko društvo „Zvir“ iz Jelenja.