po putu i azimutu

U subotu 12. rujna na tradicionalnom planinarskom pohodu pod nazivom «Tragom zbjega lovinačkog kraja 1991.» koje je organiziralo planinarsko društvo «Željezničar» iz Gospića okupilo se kod društvenog doma u Svetom Roku u Lici preko 200 planinara iz 15 planinarskih društva iz cijele Hrvatske.
Padala je lagana kiša, ali prognoza je obećavala popodne ljepše vrijeme.

. Planirani program pohoda:
Do 8 sati okupljanje pred Društvenim domom u Svetom Roku
U 8 sati polaganje vijenaca i cvijeća na Spomenik poginulim hrvatskim braniteljima - izaslanstva planinarskih društava
U 8,30 otvaranje pohoda
U 9 sati početak pohoda - Egeljac - Lišćani Bunari - Dušice
U 12,30 Otvorenje planinarskog skloništa i obavještajne točke HGSS-a
U 13 sati odlazak s Dušica na Libinje (kraća tura) ispod Debelog Brda i
(duža tura) preko Svetog Brda
Od 14,30 do 15 sati domjenak na Libinju
Od 15 sati spuštanje u Modrič na moru i povratak autobusima za Sveti Rok
Od 20 sati planinarsko druženje pod šatorom ispred Društvenog doma u Sv. Roku!



Pohod je počeo putem kojim je 1991. preko tisuću stanovnika Lovinca, Cerja, Ričica i Svetog Roka moralo u zbjeg preko bespuća Velebita kako bi se spasili ratnih strahota.

Magla na usponu za Lišćane bunare i Dušice. Na ličkoj strani Velebita još nije sve očišćeno od mina i treba se držati samo markiranih staza.



Kod novootvorenog planinarskog skloništa Dušice čekao nas je topao čaj, a objekt je svečano otvorio dopredjednik HPS-a Tomislav Čanić, a održavat će ga PD iz Zagreba "Vučje bratstvo" i bit će obavještajna točka HGSS-a.



Nakon odmora krećemo dalje kroz maglu. Zbog magle i jakog vjetra skoro svi smo krenuli prema Libinju, samo je manja grupa planinara odabrala uspon na Sv. brdo, ali sa noćenjem u Vlaškom gradu.



Put od Dušica do Libinja bio je dosta strm i kolona se razvukla






Magla se polako diže i vidi se more u daljini



Kod Libinja je ravniji teren gdje su nam terencima Parka prirode i GSS-a donijeli sendviče umjesto planiranog graha i vodu, a s njima je ostalo nekoliko planinara koji nisu mogli dalje.






Bilo je puno bodljikavog plavog kotrljana i mrazovca, a najviše je mirisao vrijesak..






Nakon Libinja još nas čeka strmi put do mora kroz teže prohodan teren.



Maslenički most kroz teleobjektiv



Prošli smo i kroz jedno napušteno selo



Nakon više od 8 sati hoda napokon na moru u mjestu Modrič kod izvora pitke vode Vila Velebita.



Autobusima su nas prebacili nazad do Sv. Roka odakle smo jutros krenuli, a nakon jela i pića u šatoru pred domom uz muziku smo se zabavili do kasnih sati.



Trebalo je poći i spavati jer smo i u nedjelju planirali obići neke bliže vrhove, a smjestili smo se u prostorijama društvenog doma uvućeni u svoje vreće .