po putu i azimutu

Prošle nedjelje prošetao sam se dijelom Istarskog planinarskog puta (IPP), uglavnom po Ćićariji i Labinštini. Ova planinarska obilaznica je novijeg datuma, građena pod motom «od mora do mora po zelenoj Istri». Na zapadnoj obali započinje u Juricaniji (područje grada Umaga), a završava na istočnoj obali kod lanterne na Crnoj Punti ispod sela Skitača (područje općine Raša). Stari Istarski planinarski put koji je držao HPD Željezničar je ukinut jer je imao točke i u Sloveniji, a prolazio je po Ćićariji i vršnom grebenu Učke. Jedna od kontrolnih točaka IPP-a nalazi se u starom gradiću Plomin u restoranu Dorina odakle je lijep pogled na Plominski zaljev i Vrh Standar na suprotnoj strani gdje se također nalazi kontrolna točka.




Sa Standara se staza spušta u grad Labin i nastavlja prema vrhu Oštri i planinarskom domu u selu Skitača.



Od sela Brgudac, najvišeg u Istri, lijep je uspon do Korita pod Brajkovim vrhom



U blizini je i lijep planinarski dom "Korita" gdje sam bio pred dvije godine sa planinarima iz Slavonije i Romanticusom.


Ovaj put sam se sa Korita spustio nazad prema Brgudcu i Lupoglavu odakle smo se odvezli do grada Buzeta koji se isplati razgledati, a oko sat vremena od grada nalazi se i sedma KT nazvana Buzet. Cestom se može do Željezničke stanice Buzet gdje je još jedna KT i dalje prema selu Brest od kojeg se strmom stazom dolazi do vrha Žbevnica, najzapadnijeg vrha preko tisuću metara u Hrvatskoj. Kuća pod Žbevnicom bila je zatvorena, ali čuli smo kako je ujutro bila otvorena.



Na vrhu Žbevnice.



Sa Žbevnice se lijepo vidio susjedni vrh Slavnik u Sloveniji, prva KT starog IPP-a.



Na travnatom vrhu Žbevnice bilo je raznog cvijeća i kukaca.











Povratak u Dugu uvalu gdje se može kupati i kraj ovakvih okamina



i odmarati uvečer na terasi uz hladno piće i mjesečinu






Vrhi Ćićarije

Nidan ne zna ča san tebi dela ja
Ča si meni učinila da san nako munjen bija
Ti i ja
Puni bisa i velena trava oko nas zelena
Smotani ka i dvi zmije puštali smo da nas sunce grije
Treti tote ni rabija, samo Ćićarija
Ti i ja, dvi zmije, i vrhi, vrhi Ćićarije
Ti i ja, dvi zmije, i vrhi, vrhi Ćićarije
Vitar nas je raznosija, vogenj nas je izložija
Trave su nas pokosile, šume su nas zaprosile... (Gustafi)