po putu i azimutu

Kad smo već bili daleko od kuće htjeli smo vidjeti još nešto od otočkih zanimljivosti koje nismo stigli za vrijeme treking utrke. Nakon što smo ujutro popili kavu kod ljubaznih domaćina apartmana krenuli smo prema Šćahu, najvišem vrhu otoka Ugljana (288 m) , koji nije bio uključen u rutu trekinga. Uspon je najlakše početi iz sela Turkija do kojeg se skrene sa glavne ceste.

Ovaj tovar na livadi kraj sela kao da nam pokazuje put.



Tu su i planinarski putokazi i markacije.



Za razliku od jučer, danas smo se kretali puno sporije i imali više vremena uživati u pogledima. Sa Šćaha se lijepo vidi vrh Sv. Mihovil, na koji smo se uspinjali strmim putem iz uvale Željina, a na jednom dijelu uspona postavljene su i sajle.



Na sjeverozapadu prepoznali smo vrh Osorščice na otoku Lošinju i greben Učke, a najbolje se vidjela planina Velebit. Zadar preko puta Zadarskog kanala izgledao je blizu, a mjesto Preko na otoku Ugljanu je baš preko puta Zadra s kojim je povezan čestim trajektnim vezama.












Na vrhu Šćah, koji je i kontrolna točka Hrvatske planinarske obilaznice.



Tu je i žig za planinarski dnevnik, makar sam očekivao "žik".



Ispod vrha se vidi selo Turkija, odakle smo krenuli pješice.








Spustili smo se u mjesto Sutomišćica gdje smo vidjeli i ovu poznatu jedrilicu koja je dvaput obišla svijet.



Htjeli smo prošetati i susjednim otokom Pašmanom na kome su se održavali dosadašnji "škrapinzi", ali zbog rekonstrukcije mosta nije se moglo do njega i nastavili smo po Ugljanu do mjesta Ugljan, gdje sam primijetio ovo stablo sa limunima.



DODATAK:

U cvijeću su uživale pčele drvarice.



Ugljan ima puno zanimljivih starina



Stigli smo na trajekt u 15 h za Zadar



Prije polaska za Kvarner i Istru pogledali smo neke znamenitosti Zadra, kao što je i ova instalacija "pozdrav suncu".