po putu i azimutu

Jednom davno sam ljetovao na Rabu sa porodicom i obišao sam ga biciklom skoro cijelog, čak i neke staze po Loparu i Kalifrontu, a bio sam se uspeo i na vrh Kamenjak, ali to mi sve nije puno pomoglo na ovom trekingu, osim što sam znao gdje se otprilike nalazim, tako da sam morao dobro čitati kartu i uputstvo kako bih pronašao kontrolne točke, u ovom slučaju "žive" kontrole, t.j. kontrolore koji su zapisivali brojeve natjecatelja. Izgleda da se Rab može najbolje upoznati na ovakvoj pustolovnoj utrci koja je vodila po asfaltnim i makadam cestama, po pijesku kao da smo u Sahari, po teško prohodnom kamenjaru, a i po ugodnim stazama kroz šumu hrasta crnike. Zanimljivo je bilo vidjeti u petak uvečer u 20.30 veliku gužvu na trajektu u Jablancu, kao da je špica sezone, a neki su došli i kasnije, pa i zadnjim trajektom do Mišnjaka na Rabu, a zatim i do San Marina u Loparu gdje smo se u restoranu Laguna prijavili organizatoru utrke.
Ubrzo sam sreo Žanu s kojom sam lutao po Učki na predzadnjem trekingu i još neke poznate. Bilo je i orijentacista s kojima se često susrećem na utrkama. Pustolofkaa i Welcome 2 su me prepoznali sa slika na blogu, tako da sam upoznao još dvoje simpatičnih blogera. Prepoznao sam i Koprivničance s kojima sam bio na Mt. Blancu prije 10 g., ali ovaj put su došli bez Priče iz planine.




Nakon što su većina prospavali noć u nekom od hotela i apartmana koji su bili otvoreni, a neki su otvorili pansione samo za ovaj vikend zbog tolikog broja turista ove vrste, od kojih su preko 150 bili prijavljeni za treking, okupili smo se ujutro pred restoranom i pripremali za utrku.



Pogled sa Rajske plaže Črnika, ovaj put bez kupača, na greben kojim ćemo proći u toku utrke.



Start na Rajskoj plaži u 10h ujutro.





Organizator je nešto smanjio duljinu staze sa 60 km, kao što bi bilo otprilike po ovoj slici na prihvatljivijih 35km, kako je pisalo, ali mislim da je bilo barem 42 km.




Izbačene su kontrolne točke na poluotoku Frkanj i Kalifrontu, tako da smo većina mogli završiti utrku prije mraka, barem onaj dio po grebenu koji je najteži.
Zanimljiva kućica u blizine druge kontrole na rtu Zidine, do koje sam došao okolnim putem uz more. Žive kontrole bile su iz riječkog GSS-a, a jednoga poznam već dugo, još sa alpinističkog tečaja.



Nastavili smo uz more tražeći treću KT koja se trebala nalaziti na jednoj od loparskih pješčanih plaža. Welcome2 trči ispred mene i jedno vrijeme sam ga mogao pratiti.










Plaže su zbilja lijepe i mnogi su rekli da će ih posjetiti slijedeće ljeto.






Našli smo dvojicu sakrivenih kontrolora iza jedne stijene na plaži Sahara i nakon što su nam popisali startne brojeve nastavili smo prema Rajskoj plaži odakle smo i startali jer se sad tamo nalazila 4 kt.





Uz obalu sam išao nešto sporije tako da sam tih 13km prošao tek za 2h, a nekima je i ovo bilo dovoljno utrke jer su ovdje odlučili odustati.



Sad treba prijeći preko grebena i spustiti se na drugu stranu do mjesta Matkići u blizini crkve Sv. Petra koju smo vidjeli iz auta dolazeći u Lopar, a zatim grebenskim putem doći do Kamenjaka (408 m), najvišeg vrha na Rabu.



Nastavit će se... (nadam se)