po putu i azimutu

Makar je vrijeme bilo oblačno, odlučio sam posjetiti kanjon Vele drage na Učki gdje sam nekad na alpinističkom tečaju penjao neke smjerove, među kojima i visoku 'Svijeću', na kojoj je sada zabranjeno penjanje zbog napuknuća. Na putu preko prijevoja Poklon koje se nalazi oko 930 m. nad morem bila je dosta gusta magla, ali je kod ulaza u tunel 'Učka' oslabila. Kanjon Vela draga zakonom je zaštićen 1963. g. kao rezervat prirodnog predjela, a od 1998. g. kao geomorfološki spomenik prirode. Vela draga je privukla penjače još 1931. g. kad je legendarni alpinist Emilio Comici ispenjao u Velom Tornju prvi alpinistički smjer, a poslije su mnogi talijanski i hrvatski penjači stjecali iskustvo u penjanju na jednom od 60 smjerova u okomitim stijenama Vele drage, kako piše i na interpretacijskim tablama na uređenoj poučnoj stazi kroz Velu dragu. Kanjon se na trenutak može vidjeti iz automobila čim se izađe iz tunela Učka prema istarskoj strani.



Već sa uređenog vidikovca ugladao sam penjače na jednom od tornjeva.



A zatim i Svijeću, na čijem sam vrhu stajao prvi put prije 18 godina.



Poučna staza počinje odmah ispod križanja za tunel 'Učka' sa istarske strane i ima svoj parking gdje se mogu ostaviti vozila. Duga je oko 600 m., a obilazak traje 30-45 min. laganog hoda. Uz stazu su postavljene table na kojima se objašnjavaju geološki fenomeni postanka masiva Učke i kanjona Vela draga, kao i počeci penjanja na vapnenačkim stupovima koji dostižu visinu i do 100 m. Prvo sam krenuo prema Svijeći, a skoro ispod nje prolazi tunel željezničke pruge. Do Svijeće se najbrže dolazi provlačeći kroz ovo okno.



Inače, Svijeća mi je bila jedan od lakših smjerova, mislim da ima težinu 3., a na jednoj od tabli su nacrtani neki smjerovi sa oznakama težine, pa možete izabrati koji vam najviše odgovara. Ja bih sada teško ispenjao čak i Svijeću, jer nisam dugo vježbao.



Nakon spuštanja na prugu krenuo sam prema Velikom tornju, najvišem stupu u Veloj dragi. Na njemu se također vide penjači, koji su se uspjeli popeti i sići sa vrha nešto prije mraka.



Gore desno iznad kanjona vidi se vijadukt i svjetlo u tunelu Učka.



Prošetao sam se do pećine ispod Tornja i opet nazad uz Svijeću i kroz Okno strmom stazom prema izlazu. Na putu je bilo i ovakvog cvijeća.



Na jednoj od interpretacijskih tabli piše i o postanku vapnenačkih stijena.


Kad sam izašao iz kanjona već je bio mrak, a malo poslije mene su stigli još jedni šetači, a zatim i alpinisti koji su penjali Veliki toranj.