Budi vrijedan svaki dan

utorak, 19.11.2024.

Jesmo li veći gotovani od Srba

Po svemu sudeći jesmo, možda ne bi bilo loše da se u nekim stvarima ugledamo na istočne nam susjede. Znaju kako organizirati velike prosvjede i ne boje se izaći na ulicu i pokušati se izboriti za svoje ciljeve. Sjetimo se samo masovnih prosvjeda protiv Vučića zbog navodno ukradenih glasova na izborima. Ove godine već su nekoliko puta organizirali masovne prosvjede zbog rudnika litija. U nedjelju su ponovo prosvjedovali zbog pada nadstrešnice na javnom objektu koji je rekonstruirala vlada Srbije i pustila u rad u srpnju, već u listopadu zbog rušenja nadstrešnice smrtno je stradalo 14 osoba.

A kada smo mi prosvjedovali? Zadnji prosvjed bio je prosvjed umirovljeničkih udruga 1. listopada. Čini mi se i jedini u Hrvatskoj ove godine. Teško je Hrvatu izaći na ulicu, izađe on na ulicu jedino kada se nogometna reprezentacija vrati s nekog natjecanja.

Možda siromaštvo pojedinih socijalnih skupina u Hrvatskoj i nije najveći problem ovog društva. Hadezeovci dobro znaju da će biti na vlasti sve dok je naše društvo nehomogeno jer u nehomogenosti društva njihova je moć.

Upitajmo se jesu li u Hrvatskoj ozbiljniji prosvjedi uopće mogući. Hadezeovci se drže one podijeli pa vladaj što se do sada pokazalo vrlo uspješnim. S jedne strane imamo poput ličkih medvjeda zaštićene i dobro plaćene državne službenike i sve koji su na državnoj sisi, s druge strane imamo radnike u privatnom sektoru od kojih dobar dio radi za minimalac ili nešto više od minimalca, imamo i penzionere umirovljene po posebnim propisima s velikim penzijama, ne svi, nasuprot penzionera iz rada koji su najčešće na granici ili ispod granice siromaštva.

Razumije se da se dobro plaćeni državni službenici i većina umirovljenika umirovljenih po posebnim propisima neće na protestnim skupovima pridružiti umirovljenicima iz rada koji samo traže veće mirovine da mogu koliko - toliko pristojno živjeti. Ako tome dodamo i ne mali broj starijih umirovljenika s vrlo malim penzijama koji nisu spremni i ne žele bar pokušati izboriti se za dostojanstveniji život, ostaje nas malo koji smo spremni izaći na ulice.

Imamo li mi razloga za prosvjede, ne mislim samo na umirovljenike? O da, itekako imamo. Mi prosvjedujemo na fejsu i u kavanama, kod kuće na kavicama, svi smo deklarativno za promjene ali, nažalost, nitko nema muda izaći na ulicu, blokirati promet na najprometnijim raskršćima, upotrijebiti bejzbolske palice i pokazati vladajućima da se narod budi i da je nezadovoljan općim stanjem u državi.

Lako se može pretpostaviti da su afere ministara tek vrhovi sante leda, tko zna koliko je afera i stotina milijuna € otišlo u džepove lakomih državnih službenika koji su mogli sjesti (milijuni, ne državni službenici!) na račune umirovljenika s najnižim mirovinama. Građani Hrvatske darovali su ES za ljudska prava 100 000 €, što jedna od najizdašnijih donacija u EU; za ES novca ima, mogli bismo govoriti i o perfidno prikrivenom mitu, ali za penziće nema.

Možda umirovljenici iz rada shvate da bi nam Vlada morala objasniti kamo odlazi sav taj novac; ako ne može i ne zna kontrolirati putove novca, vrijeme je da se zahvale na povjerenju i s premijerom na čelu podnesu ostavke. Teško je očekivati da će to napraviti dragovoljno, zato bismo im mi trebali olakšati odlazak.

......dobro je dok i toliko daju.......a što ja tu mogu, neka se netko drugi bavi s tim....... Drugim riječima logika tipičnog Hrvata gotovana: ti se bori a ja ću uživati plodove tvoje borbe.

Ne shvaća većina umirovljenika da Vlada ništa ne daje jer ona ne zarađuje već samo vraća ono što su umirovljenici kroz godine rada uplatili u mirovinski fond, a to nisu mali novci. Treba prekinuti praksu vlada da mirovinski fond koriste kao kasicu prasicu iz koje uzimaju kad im god zatreba. A to je vrlo često. Iz istrage cure detalji kako je proračun tempiran da se namiri mafija, u pitanju su milijarde, koliko je umirovljenika s najnižim mirovinama i koliko godina za taj novac moglo mjesečno dobiti dodatak od samo 100 €. Pomoć koja bi im puno značila.

Po svemu sudeći Hrvati su zadovoljni, mnogi vjerojatno ni ne znaju da se može i ljepše živjeti. Razumijem da određene socijalne skupine doista nemaju razloga buniti se jer im je dobro; čudi me da oni kojima je najteže, a to su umirovljenici, stoički podnose neimaštinu i siromaštvo. Imamo situaciju da se pojedinci kupaju u novcu i ne znaju što s njim, što je najgore ne zna se je li toliki novac stečen legalno, to po svemu sudeći nikoga u ovoj državi niti ne zanima, s druge strane imamo oko 200 000 umirovljenika koji jedva, ili nikako, spajaju kraj s krajem.


.