Ma vie est mon entreprise

Prije tri godine u ovo doba sam negdje krenula van.
Debelom je rodjendan.
Tad ga nisam dobro poznavala.

Dane prije toga nikud nisam htjela ići.
Nije mi se dalo.
Dan danas ne znam kako to da sam odlučila tad ići.
Pogotovo zato što sam znala samo Prištavu.
Jer ne volim ići,pogotovo sama,negdje gdje baš ne poznajem ljude,i tamo gdje ih ima više.
Moglo bi se reći da sam alergična na ljude.

Vodila sam i Zbunjenu,ali ona nije dugo bila.
Na kraju sam krenula sam T.,sa curom koju sam tad upoznala,u drugi kafić
Ona pijana,ja pripita.
Ona je žicala ljude cigaru po cesti.

Naletile smo na Njega,
Ja sam ga znala iz vidjenja,malo smo sjedili,svi troje,uz cestu.
I onda smo krenuli.
Ona je opet otišla žicati cigaru.
Ja sam Njega nagovarala da ide s nama.
Zašto?Ne znam
Nisam tad osjećala ništa.
Nije mi ni bio zgodan.
Onda me poljubio.
Usred mog nagovaranja.
Ostala sam zbunjena na sekundu,onda sam ga i dalje nagovarala.
I uspjela sam,nagovorila sam ga


Zašto?
Zašto sam ja taj dan išla van?
I to baš taj dan?
A dane prije toga su me molili da idem van,nisam htjela.
Zašto sam ga srela?
Zašto me poljubio?