Ma vie est mon entreprise

Sinoć,oko pola tri.
Sjedim na stepenicama kraj mosta,slušam pjesme i počnem plakati.
Vani nema ni žive duše,ipak je pola tri ujutro.
Opet sam se sjetila Njega.
Ono tipično pitanje : Zašto?
I gledam u nebo,plačem,ponavljam kako mi fali i pitam (se) zar je moguće da ja njemu ni malo ne falim.
Pola minute kasnije čujem da netko ide po mostu.
Dignem glavu,a ono ni manje ni više,nego On.

Zvijezdica : A nemos vjerovat, on kao da te prati
Ja : Baš,a sve je slučajnost neka
Zvijezdica : Sudbinaa.

Šta vi mislite šta je to?

Jedno pitanje.
Pretvarat' ćemo se da je teoretski.
Vjerujete li vi u slučajnosti?
Ono,odete negdje,na neko mjesto,i onda tamo vidite osobu za koju je bilo nekih 36% da će biti tamo?
Hoću reći,odete negdje i tamo vidite osobu koju niste očekivali da ćete ju tamo vidjeti?
Mislte li da je to slučajnost ili kako bi Zvjezdica rekla (tj. kako je rekla) - ili je sudbina?

Da,vratila sam se u svoj grad.
Nismo rekli baki da će biti prabaka...

Vagala sam se danas.
Imam 71 kg.

Ponekad zaboravim na Njega.
Nisam vjerovala da je to moguće.
A onda me neki miris ili neka sitnica podsjeti.
I dalje ne razumijem...

Rocky mi je čudan.
Čujemo se ovako,svako malo,ali kad vidi da dajem komentare koje na neki način imaju s Njim,on odjednom mora nekud ići.
Čudno mi je to.

Mislim da imam upalu zubnog mesa.
Nateklo je,crveno je i boli me.
Zna li netko način kako da to riješim?
Bez zubara?

Prije tri godine u ovo doba sam negdje krenula van.
Debelom je rodjendan.
Tad ga nisam dobro poznavala.

Dane prije toga nikud nisam htjela ići.
Nije mi se dalo.
Dan danas ne znam kako to da sam odlučila tad ići.
Pogotovo zato što sam znala samo Prištavu.
Jer ne volim ići,pogotovo sama,negdje gdje baš ne poznajem ljude,i tamo gdje ih ima više.
Moglo bi se reći da sam alergična na ljude.

Vodila sam i Zbunjenu,ali ona nije dugo bila.
Na kraju sam krenula sam T.,sa curom koju sam tad upoznala,u drugi kafić
Ona pijana,ja pripita.
Ona je žicala ljude cigaru po cesti.

Naletile smo na Njega,
Ja sam ga znala iz vidjenja,malo smo sjedili,svi troje,uz cestu.
I onda smo krenuli.
Ona je opet otišla žicati cigaru.
Ja sam Njega nagovarala da ide s nama.
Zašto?Ne znam
Nisam tad osjećala ništa.
Nije mi ni bio zgodan.
Onda me poljubio.
Usred mog nagovaranja.
Ostala sam zbunjena na sekundu,onda sam ga i dalje nagovarala.
I uspjela sam,nagovorila sam ga


Zašto?
Zašto sam ja taj dan išla van?
I to baš taj dan?
A dane prije toga su me molili da idem van,nisam htjela.
Zašto sam ga srela?
Zašto me poljubio?

Dobro,što je s tim mačkama?!
Gdje god dodjem,hoće k meni....
Tako i onaj Garfield.
Ali nije mogao k meni zbog psa.
Samo me gledao i mjaukao.

Svadjam se s ljudima na internetu.
Jeb'o ih Tudjman,nije on heroj.
Zna se tko su heroji.

I dalje sam na selu.
Nikud i ne idem.
Stalno sam na laptopu.
Ili čitam knjigu.
Fali mi Zlatokosa.
Hoću s njom van.








Sliku neću komentirati