"Selo je bilo na kraju svijeta, tužno i sivo, u njemu su odavno nestale sve životinje, odrasli su o tome šutjeli, a djeci je bilo bolje da i ne pitaju previše. Ako bi bila previše znatiželjna, mogla su poput Nimija oboljeti od njištalice. U selu u kojem djeca odrastaju nikada ne vidjevši i ne čuvši nikakve životinje, o kojima pričaju mlada učiteljica i stari ribar, tek se pretpostavlja da je sve životinje odveo čudovišni Nehi koji svake noći kruži selom. Međutim, djevojčica Maja i dječak Mati s tim se ne žele pomiriti te odluče otići u mračnu šumu koja okružuje selo i pronaći duha i životinje..."
(Almos Oz - Iznenada u dubini šume)
Svijet koji nam je darovan nije samo naš. Dijelimo ga sa drugim živim bićima.
Naš odnos prema životinjama i prirodi u cjelini govori o tome kakvi smo ljudi.
Kao društvo donosimo zakone kojima štitimo životinje i prirodu, ali to nije dovoljno.
Veća i jača od svih zakona je ljubav i spoznaja da nemamo veća prava na ovaj svijet od ostalih živih bića i da se prema njima moramo odnositi s poštovanjem.
Kad vidim čovjeka od kojeg životinje bježe i ja bježim, a kad vidim čovjeka kojemu životinje s povjerenjem prilaze i ja mu poklanjam povjerenje.
Na ovom blogu ću pisati o čudesnom svijetu ljubimaca i načinu na koji nam druženje sa životinjama obogaćuje život.
Bavim se uzgojem kućnih mačaka pasmine maine coon,ruska plava mačka, sveta birmanska mačka, kokoši brama, pataka mandarinki, a na mom dvorištu žive još mnoge životinje.
