ČUDESNI SVIJET LJUBIMACA

17.09.2013., utorak

RIBIČKA PRIČA Ribičiju doživljavam kao odmor za dušu i tijelo, moderno rečeno " punjenje baterija ". Najčešće odluka padne iz vedra neba, potrpamo pribor i put vode. U autu se dogovaramo oko lokacije....Odra, Sava, Kupa ili neki od ribnjaka na koje ipak manje zalazimo. Parkiramo auto u kojem ostavimo mobitele, postavimo pribor, sjednemo i čekamo....čavrljamo kome će i što prije zagristi....... Štapovi neumorno miruju...........za što imamo i dokaz A onda nam ovi lijepotani dođu u goste i oduzmu nam dah...... Gledali smo ih sa velikim divljenjem..... skužili smo da su došli žicati klopu, pa smo im bacili malo kruha. Njihov odlazak je bio spektakularan, dug zalet i............ Nijedna riba nije bila zainteresirana za postavljene mamce, iako je bilo svakakvih delikatesa od crva, glista, šećerca... Dočekali smo bez ribe na udici i krasan zalazak sunca....... Shvatili smo da je vrijeme za lagano pakiranje stvari, ali začuli smo neko šuškanje i roktanje, nedaleko iza nas....... EEEEE......tu smo se smrzli, ukipili, prestali disat. Krenule su polako prema nama, do nas...ponjušile nas, sve što se moglo pojest, pojele su, a ostalo porazbacale, pa se lagano udaljile............Polako smo se mi odmrzli, skužili da to nisu divlje svinje, ali noge su nam bile jako teške......Pobacali smo mi pribor u auto i gas doma, na sigurno.

07.09.2013., subota

moja jutra rano, rano jutro mi je najdraži dio dana.......još je mir.....javi se poneka ptičica ili pijevac......osluškujem prirodu kako se budi

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

• "Selo je bilo na kraju svijeta, tužno i sivo, u njemu su odavno nestale sve životinje, odrasli su o tome šutjeli, a djeci je bilo bolje da i ne pitaju previše. Ako bi bila previše znatiželjna, mogla su poput Nimija oboljeti od njištalice. U selu u kojem djeca odrastaju nikada ne vidjevši i ne čuvši nikakve životinje, o kojima pričaju mlada učiteljica i stari ribar, tek se pretpostavlja da je sve životinje odveo čudovišni Nehi koji svake noći kruži selom. Međutim, djevojčica Maja i dječak Mati s tim se ne žele pomiriti te odluče otići u mračnu šumu koja okružuje selo i pronaći duha i životinje..."
  
  (Almos Oz - Iznenada u dubini šume)
  
  Svijet koji nam je darovan nije samo naš. Dijelimo ga sa drugim živim bićima.
  Naš odnos prema životinjama i prirodi u cjelini govori o tome kakvi smo ljudi.
  Kao društvo donosimo zakone kojima štitimo životinje i prirodu, ali to nije dovoljno.
  Veća i jača od svih zakona je ljubav i spoznaja da nemamo veća prava na ovaj svijet od ostalih živih bića i da se prema njima moramo odnositi s poštovanjem.
  Kad vidim čovjeka od kojeg životinje bježe i ja bježim, a kad vidim čovjeka kojemu životinje s povjerenjem prilaze i ja mu poklanjam povjerenje.
  Na ovom blogu ću pisati o čudesnom svijetu ljubimaca i načinu na koji nam druženje sa životinjama obogaćuje život.
  
  
  Bavim se uzgojem kućnih mačaka pasmine maine coon,ruska plava mačka, sveta birmanska mačka, kokoši brama, pataka mandarinki, a na mom dvorištu žive još mnoge životinje.
  
  e-mail: igor5555@net.hr

Linkovi

• Omiljeni blogeri:
  
  Blog.hr
  
  Dona
  Geomir
  Ježev blog
  Luki
  angie photography