nedjelja, 23.07.2006.
Otmica......
bla, bla.....ko i obično ja sam uglavnom vani s: Josipom, Elom, Galom; Vanjom, Đurič(?)ković(?)om i Leonom....... I tak vam jen dan....Su se meni Franka, Mia I Vlahekica nekaj rugale i ismijavale me (jer smo se posfadile)..onda na kraju smo kaj se osfetimo ciganima dali krivi fRANKIN ILI ČIJI VEĆ BROJ.... I onda je meni Josipa poslala poruku da je franka oteta.P a sam ja išla njih tražiti (josipu Galu itd.) i našla ssam jedino leona koji nije imal pojma o otmici.i mi njih tražimo.i neremo ih najti....onda je leon nazval franku i javila se.pa smo zaključili da nije oteta ;)...a ja sam se onda tak počela smijati.kaj me trbuh bolel 
i na kraju me vlahekica zvala pa ja nju..i pita me da li bum doma sutra (to je se bilo f petak) i ja velim da nem, zakaj?.....ona veli da bu mi murja došla...... i onda sam ja rekla da znam da franka nije "oteta".......onda je rekla da je nekši borna....onda sam rekla nek ne laže....onda je rekla da su tom borni fkrali 20 kuna i skoro mobitela ili kaj.......i onda mi je jučer rekla da je rekla murju da ne dojdeju........
al ja sam 1111111000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000% posto sigurna da lažeju i da su se zmislile ;)
i ve me vlahekica saki dan zove i govori mi kak me tračaju........lepo od nnnnjih 
......... uglavnom.........nikaj!
Komentirsjte!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Ajde bok!
utorak, 18.07.2006.
Hm... The Clash.......
Evo mene...Dugo nisam pisala posta jer nisma imala kad...jer sam dosta "vani"... Tak sam prekjučer ili kad bila vani s Josipom, Elom, Galom, Vanjom, Đurić(?)ković(?)om i došel je Krsnik...
Uglavnom bilo je doro...........I tak...a neki dan mi je mama navodno dehidrirala....al je ve doro...Tak joj je bar doktorica prek telefona(?!?!?!) rekla!
Ok, ajde bok!
THE CLASH - Kada vrijeme ništa ne mijenja
Ovo je priča o jednom od najutjecajnijih rock bendova svih vremena... ladies and gentlemans... The Clash.
Joe Strummer je bio dijete iz dobrostojeće obitelji i većinu je djetinjstva proveo po internatima i privatnim školama, no te su mu se godine izgleda jako zgadile jer je kasnije stalno pjevao o revoluciji i borbi radničke klase za bolje sutra. Roditeljskih se okova oslobodio tek u ranim 20-ima kada se počeo povlačiti po londonskim ulicama i svirati u vlastitom pub rock bandu 101'ers.
Jones je, s druge strane, došao iz radničke obitelji i svoje je tinejdžersko doba proveo slušajući sve vrste rock glazbe do koje je mogao doći. Na kraju je osnovao hard rock bend London SS u kojem su svirali i njegov prijatelj iz djetinjstva, basist Paul Simonon, kao i bubnjar Topper Headon, kojeg je ubrzo zamijenio Terry Chimes.
Možda bi i sve tako ostalo da Strummer nije vidio Sex Pistolse na koncertu. Njihov ga je nastup oborio s nogu, nakon čega je odmah ostavio 101'ers i s gitaristom Keithom Leveneom krenuo u potragu za novim, žešćim zvukom. Dvojac se pridružio trojci iz London SS-a, a novu su postavu počastili i novim imenom - The Clash.
Prvi su nastup imali u ljeto 1976. u Londonu, i to kao predgrupa Sex Pistolsima. Ubrzo nakon tog nastupa The Clash su izgubili Levenea, ali su zato dobili menadžera Bernarda Rhodesa koji im je počeo organizirati nastupe na sve strane. Nije trebalo puno da se za njih pročuje i ekipa se našla u studiju gdje je za tri radna vikenda snimila svoj prvijenac 'The Clash'.
Album je pobrao hvalospjeve kritičara i u Britaniji se prodavao stravično dobro, dospjevši na 12. mjesto top ljestvica, ali od uspjeha u Americi nije bilo ništa. Štoviše, američki ogranak CBS-a je album ocijenio nedovoljno prihvatljiv za emitiranje na radiju i nije ga uopće izdao za tamošnje tržište. To se pokazalo kao pogodak prstom u oko jer je 'The Clash' postao najbolje prodavani uvozni album svih vremena u Americi.
Odmah po snimanju albuma, Chimes i Headon su se opet zamijenili na mjestu bubnjara i došli smo do četvorke koja je zajedno odgulila većinu karijere. Četvorka je to koja je 1977. provela radeći na svom imidžu buntovnika, i to tako da su Strummer i Jones u zatvoru završavali zbog stvari kao što su vandalizam i krađa jastučnica, a Simonon i Headon zbog pucanja zračnicom u golube pismonoše.
Da sada ne bi ispalo kako imamo posla s četiri priglupa idiota, u isto su vrijeme pokazali i izuzetnu socijalnu svijest, predvodeći pokret Rock Against Racism i izdajući stvari poput '(White Man) In Hammersmith Palais'. Ljenčarenja je bilo dosta i Clashevci su prionuli na snimanje drugog albuma 'Give 'Em Enough Rope' kojim su se pokušali probiti i na američko tržište, nažalost opet neuspješno. U Britaniji je album postao veliki hit, startajući na drugom mjestu top ljestvice, dok je u Americi došao samo do 128. mjesta.
Taj ih relativni neuspjeh nije obeshrabrio i početkom 1979. godine odlaze na turneju po Americi, odlučni da osvoje i taj teritorij. Po Americi su svirali zajedno sa soul i R&B legendama kao što su Bo Didley, Sam & Dave i Screamin' Jay Hawkins, country rockerom Joe Elyjem i rockabily bendom Cramps. Izbor gostiju pokazao je da su Clash postali fascinirani starijim rockom, a sve je to izašlo na vidjelo kada je krajem 1979. izdan dvostruki album 'London Calling'.
'London Calling', album zbog kojeg se danas i sjećamo The Clash, bio je i ostao njihov najbolji rad, album koji su mnogi isticali kao najbolji rad 80-ih, a neki i kao najbolji rock album svih vremena. U svakom slučaju, to je album nakon kojeg je valjda svima postalo jasno da Clash više nisu punk band. Previše je tu bilo raznolike glazbe, a da bi se to sve moglo svrstati samo pod punk. I da, njime su se konačno probili u Americi.
Ovaj tjedan je izašla 'podebljana' verzija ovog albuma koja se sastoji od dva CD-a i jednog DVD-a, a nužna je za preživljavanje svim fanovima ovog velikog banda. Na prvom CD-u se nalazi originalan dvostruki album, a na drugom su tzv. Vanilla Tapes. Vanilla što?!
Godine1979. su The Clash raskrstili sa starim menadžerom, što je povuklo i traženje nove prostorije za vježbanje, koju su konačno pronašli u jednoj staroj garaži u Pimlicu. Mjesto su nazvali Vanilla i tamo su počeli vježbati stvari koje su se na kraju našle na albumu. Legenda o snimkama koje su navodno tamo napravili, ali su se kasnije izgubile, trajala je otada pa sve do ove godine, kada su ipak pronađene.
Kako su uvijek bili ljevičarski nastrojeni, tako su i ovom prilikom pokušali pokazati glavešinama u glazbenoj industriji kako se može napraviti jeftin album. Snimali su se na dva mala studijska magnetofona i te su snimke kao pokaznu vježbu odnijeli u svoju izdavačku kuću. I onda im se, navodno, izgubio trag.
Nakon što je 'London Calling' izašao, priče su nakratko prestale, da bi se opet s vremena na vrijeme pojavile, podgrijavane od osoba koje su na razne načine bile vezane s bendom. I onda, kada su gotovo već svi na to zaboravili, nestale trake su pronađene. Bilo je to u ožujku ove godine, kada je Mick Jones trebao preseliti neke stvari iz jedne kuće u drugu i sasvim je slučajno naletio na kutiju s trakama u kojoj su se nalazile i Vanilla Tapes.
Slučajno? Baš te godine kada se slavi 25-godišnjica izlaska? OK, možda je, a možda i nije slučajno. U svakom slučaju, jubilarno izdanje je ovdje i od 37 pronađenih pjesama izabrano je 21 najuspješnijih verzija, od kojih pet nikada izdanih stvari. Time je i priča o Vanilla Tapes završena.
Uz ova dva CD-a dolazi i DVD na kojem se nalazi 40-minutni dokumentarac o snimanju albuma, zasebni 16-minutni crno bijeli filmić o bendu iz istog perioda i sva tri video spota koja su napravljena za stvari s tog albuma – 'London Calling', 'Train In Vain' i 'Clampdown'.
A Clash nakon ovog albuma? Odmah su raspalili turneju po Americi i Europi, da bi se nakon nje zatvorili u njujorški studio i započeli rad na svojem četvrtom albumu. Izgleda da su bili prepuni ideja jer je krajem 1980, niti godinu dana nakon izdanja 'London Calling', svijet ugledao trostruki album 'Sandinista!' Ovaj su album Ameri prihvatili puno bolje nego ekipa kod kuće i po prvi puta im je album prošao bolje s one strane Atlantika.
Godinu1981. su opet proveli svirajući po turnejama i odmarajući se, a pred kraj godine su se sastali i krenuli u studio, gdje su pripremali peti album. Logičan izbor bi bio peterostruki latino album, ali Clashovci su se ovom prilikom odlučili na povratak ranijem zvuku. Još jedna važna stvar koja se u vrijeme snimanja dogodila bio je ponovni odlazak bubnjara Headona – službeno je objašnjenje bilo razilaženje u političkim pitanjima iako su svi znali da je Headon postao teški narkoman na kojeg se više nije moglo računati.
I tko bi drugi došao nego Terry Chimes, koji se vratio u bend točno pred izlazak njihovog najkomercijalnijeg albuma 'Combat Rock'. Zahvaljujući singlu 'Rock the Casbah', album je završio u vrhu ljestvica najprodavanijih u skoro svim zemljama svijeta i Clash su postali bend koji bez problema može napuniti stadion.
Lova je stizala u potocima, ali bio je to labuđi pjev - Clash se počeo raspadati iznutra. Prvo su svi zajedno otjerali Chimesa, a pred kraj godine su Strummer i Jones otjerali Jonesa koji je navodno 'izdao originalnu ideju Clasha'. Jones je složio bend Big Audio Dynamite, a Strummer i Simonon su dovukli novog bubnjara i dvojicu gitarista i počeli svirati po Europi i Americi uvježbavajući novu postavu.
Postavu jesu uvježbali, ali nedostajalo je dobrih pjesama. 'Cut the Crap', prvi album koji je izbacila nova postava Clasha bio je ujedno i njihov posljednji album, a bio je toliko jadan da o njemu ne vrijedi trošiti niti riječi. Toga su, izgleda, bili svjesni i Strummer i Simonon koji su se kasnije odrekli tog albuma, a početkom 1986. su obznanili svijetu da The Clash više ne postoje.
Simonon je osnovao Havana 3 A.M., bend koji je trajao jednu godinu, a onda se posvetio slikarstvu. Strummer je pognuo glavu i priznao da je izbacivanje Jonesa iz benda bio zabijanje noža u leđa dugogodišnjem prijatelju, što je ovaj prihvatio kao ispriku i pozvao ga na suradnju u Big Audio Dynamite, na čijem je drugom albumu ovaj dvojac posljednji put radio zajedno.
Nakon konačnog raspleta bolne priče oko raspada The Clasha, Strummer je pauzirao neko vrijeme od bavljenja glazbom da bi vođen strašću za stvaranjem osnovao svoj posljednji bend The Mescaleros. Njihovi albumi 'Global a Go-Go', 'Rock Art and the X-Ray Style','Streetcore', 'Walker Soundtrack' i mnoštvo singlova označili su na neki način povratak u formu i vratili nam Strummera kojeg smo oduvijek voljeli - iskrenog, talentiranog i poštenog songwrittera sa stavom i 'srcem'. Socijalna tematika je još uvek prisutna a glazba distinktivno 'strametistički' spoj stilova iz cijelog svijeta. Njegova iskrenost, kao autora i muzičara, spriječila je ovaj projekt sramotnog meteža u kojem takvi projekti obično završavaju. Njegov intenzitet koncentrirao je glazbu u jednu cjelinu, cjelokupno njegovu (upitan šta bend svira na pjesmi 'Bhindi Bhagee' on je rekao: 'To je kao... a... znaš, ragga-bangra, two-step, tango, automobilski kazetofon sound u pokretu. Surfbeat, backbeat, frontbeat, backseat. U stvari imaš gomilu svirača i oni praše!', što je najbolji opis Mescalerosa).
Strummer je uvijek odbijao basnoslovne ponude da obnove The Clash, mada je bilo šuškanja da se to moglo desiti na ceremoniji ulaska The Clash u Rock and Roll Hall of Fame. No, za vrijeme kratkog odmora na turneji The Mescalerosa, on je otišao održati dobrotvornu svirku za vatrogasce u štrajku u njegovom voljenom zapadnom Londonu, što je bio i njegov posljednji nastup u Londonu. Tada mu se pridružio i Mick Jones po prvi put od kad su se The Clash raspali.
Bilo je još priča i naznaka da bi se The Clash mogli još koji puta okupiti, ali to se nikada nije obistinilo, a nakon što je Joe Strummer umro od strčanog udara krajem 2002. godine, priča o ovom bendu je zaključena. Iako The Clash nikada nisu postali onako veliki kakvi su mogli, a i zaslužili postati, bili su bend koji je vratio strast u posustali rock'n'roll i jedno su vrijeme zaista izgledali kao 'jedini važan bend na svijetu'. Danas su jedni od najvažnijih u povijesti rock glazbe.
Albumi:
Clash (UK Version) (1977)
Clash (US Version) (1977)
Clash On Broadway (1991)
Clash/London Calling/Combat Rock (1977)
Combat Rock (1982)
Cut The Crap (1985)
Essential Clash (2003)
From Here To Eternity: Live (1999)
Give 'Em Enough Rope (1978)
London Calling (1979)
London Calling - The Legacy Edition (Bonus CD) (1979)
Maximum (2003) Extended Play
Sandinista! (1980)
Singles (2000)
Story Of The Clash, Volume 1 (1988)
Super Black Market Clash (1993)
The Collection (2004) Long Box
The Collection (2004) Box Set
The Essential Plus (2005)
DVD:
Clash - The Essential Clash (2003)
Clash - Westway to the World.
srijeda, 12.07.2006.
"Isprika" i objašnjanje
Za početak kaj objasnim Josipi i Vanji(koji su me vidli s Frankom f gradu)a ja sam se stvarno posfadilia s frankom i bla, bla....onda sam se ja danas dogovorila s Miom da idemo f grad i nda me ona pitala dal i franka more z nama ... i onda sam ja rekla da more........ mislim ne morate mi vjerovati ali...
Uglavnom ja cele dane sam negde ili ko danas s mamom i tatom f Zagrebu ili s društvom "vani".......no dooro idem ve! Ajde bok!
ponedjeljak, 10.07.2006.
Pearl jam Alice In Chains, Gunsi,The Doors, Iron Maiden ...
Pearl jam
Jedini bend iz Seattlea koji je preživio utapljanje grungea u lokvi narkotika izbacuje osmi studijski album. Preselili su sa Sonyjeve podetikte (Epic) na vlastitu J-Records, sami rade menadžment, drže cijene karata na normalnom nivou i angažirani su na sto strana u raznim projektima za podizanje svijesti jednog prosječnog Amerikanca za svijet oko sebe. How more punk can they get?
Pričati priču o Pearl Jam značilo bi pričati priču i o Green River i o Mother Love Bone i o Sub-Pop etiketi i o Cobainovim olajavanjima o tome «koliko su zaista oni alternativni rock ili ne». Značilo bi i pričati o tome kako je Evenflow nastala kada je Eddie Vedder vidio beskućnike kako mokre u male plastične bočice, kako je došao ljudima na nekoj plaži dok su pjevali Black i zamolio ih da to ne čine jer Black nije pop pjesma za bambus i gitare. Tu je u pravu. Pričati priču o njima značilo bi i spomenuti da su Pearl Jam bili na rubu raspada nakon Cobainovog samoubojstva jer nisu vidjeli smisao u nastavljanju kada se dobri ljudi ubijaju jer im je križ glasa jedne generacije pretežak (a droge loše).
Pearl Jam su jedan od rijetkih bendova sa takvom bazom fanova da ne moraju objavljivati niti singlove niti snimati spotove da bi im se ploče prodavale i koji su objavili live albume sa svih datuma prošle svjetske turneje; njih 74 da bootlegeri ne zarađuju na račun njihove glazbe. Sad znate da imate posla sa ljudima koji sve rade bez ostatka i koji su posebno ljuti jer su u četrdesetima i kriza srednjih godina samo što ne pokuca na vrata. Ako već i nije.
A pošto su u četrdesetima najavljivali su posebno žestok album i tu dolazimo do očite razlike pojma «žestoko» u Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama; saveznoj državi Washington: američko «žešće» je slabije isto kao što im je i slabija kava te pivo sa 2,nešto posto alkohola. No ionako Pearl Jam nisu bili nikad zvučno punkerski žestoki već više zvučno-Aerosmith plus Led Zeppelin-žestoki, a ionako im prava snaga u zadnjih par albuma leži u downtempo pjesmama sa prejakim harmonijama kao što je na ovom albumu Marker in the sand, hit kalibra Daughter kakvog već dugo nismu imali; pjesma stvorena da ide ili kao opener ili kao prva stvar na drugom bisu, moram se još odlučiti.
Uglavnom, oklade primam a istina će se razriješiti 26. rujna kada dolaze u Zagreb po prvi puta i zato ubijte onog moljca koji već osmu godinu vam gricka najdražu kariranu košulju u ormaru ili mu kupite družicu pa da vam zajedno naprave model kratkih rukava jer će u velikoj dvorani doma sportova biti vrlo vruće.
Moj komentar: Jako dora grupa!!!Imaju super pjesme i..
Alice In Chains Alice In Chains (1987. – 2002.)Bio je to Seattle, Washington. Jedan običan vikend u daleko odmakloj 1987. godini. Pive, joint i ugodan razgovor na veselom tulumu, naveo je, tada još strance Jerry Cantrella i Layne Staleyja da počnu maštati o zajedničkom rock & roll životu. Layne je pjevao u glam rock bendu, znao je tu i tamo umlatiti bubnjeve, a Jerry je već tada imao reputaciju mladog i maštovitog gitarista. Upoznavši i ostatak kasnije nastalog benda - Mike Starra i dečka njegove sestre - Sean Kinneyja, počelo je jedno dugo, šokantno i turbulentno prijateljstvo.
Svom bendu nadjenuli su ime Diamond Lie, te su već 5. kolovoza 1987. održali svoj prvi koncert. Promjena imena došla je brzo, i kao Alice In Chains, dobre preporuke od metalaca u sjevero-zapadnim Sjedinjenim državama, već 1989. donose im ugovor s Columbia Records. Iste godine izdaju svoj prvi EP nazvan "Man In The Box", s kojeg naslovna pjesma okreće heavy metal svijet naglavačke, i uz vrhove top lista na gotovo svim televizijama, radio postajama i underground klubovima, radi odličan temelj za prvi pravi album "Facelift" u 1990.
Sviranje po svome gradu i prvi rasprodani koncert 22.12. donio im je nekoliko nominacija za Grammy i American Music Award, te sudjelovanje na kultnom filmu "Singles" koji je okupio gotovo sve tadašnje umjetnike iz kolijevke, kasnije nazvanog, grungea. Spektakularne turneje sa Slayer, Van Halen, Iggy Pop i Megadeth napravile su odličan uvod u najsvjetlije trenutke njihove karijere.
Veliki komercijalni uspjeh albuma "Nevermind" od Nirvane pomogao je cjelokupnoj Seattle sceni i pokret nazvan grunge počeo je dobivati sve više i više poklonika. Mali akustični EP "Sap" koji je ime dobio po snu bubnjara Sean Kinneyja u kojem je sanjao da su snimili album i nazvali ga "Sap" jer bio "Sappy", te najpoznatiji uradak Alice In Chains Dirt donijeli su slavu u njihove živote. Radio hitovi "Would" i "Rooster", te odlične "Them Bones", "Angry Chair" i "Down In A Hole" omogućile su uspješnu turneju na kojoj je Layne čak i slomio stopalo, ali im je velika ljubav prema bednu omogućila da ne propuste ni jedan datum, te da Layne sve koncerte otpjeva u invalidskim kolicima.
Uslijedio je novi akustični EP "Jar Of Flies", sviranje Lollapalooza koncerata i kratka pauza. Tome su potpomogli promjena basista istih imena (Ozzy Osbourneov basist Mike Inez umjesto Mike Starra), lagano razilaženje u mišljenjima Jerryja koji je uvijek naginjao prema mainstream glazbi dok je Layne u svojem pomalo narkomanskom svijetu uvijek naginjao prema undergorund sceni, te sviranje vlastitih projekata. Layne se udružio s ekipom iz Pearl Jama i s Mad Season snimio album "Above", dok je Mike Inez svirao sa Slashom u njegovim Slash's Snakepit.
Ipak, 1995. zadnji puta se vraćaju u studio da snime jedan odličan album koji je radi tronogog psa i čovjeka na naslovnici neslužbeno nazvan "Tripod" iako je pravo ime albuma bilo jednostavno "Alice In Chains". Naslovnicu je opet inspirirao bubnjar Sean, jer se sjetio tronogog psa koji ga je pratio kada je kao klinac raznosio novine. Album je bio mračan i žestok, te je im je još jednom donio odlične kritike i prvo mjesto na Billboardu, ali i još jedan poraz na dodijeli Grammy nagrada.
Koncerata, navodno zbog puno (i previše) droge nije bilo, pa je prva živa izvedba nakon izlaska bila "Unplugged" i nastup na Kiss reunion turneji, gdje se unatoč rukavica i sunčanih naočala već vidjelo poljuljano zdravstveno stanje Staleyja. To je ujedno bilo i zadnje što smo vidjeli od Alice In Chains. Kraj, kakav god on bio, bio je jako blizu.
Službene potvrde o raspadu nikada nije bilo, ali je u nemogućnosti da Staleyja natjera na neki odgovorniji rad, Jerry odlučio izdati svoj solo album. 1998. izašao je "Boggy Depot", kojega su slijedile razne kompilacije Alice In Chains koje su bend pokušale održati na životu, s nadom da će jednog dana ipak nastaviti stvarati glazbu, a ne svoje naslijeđe bespovratno ostaviti bendovima kao Godsmack, Nickelback, Puddle Of Mudd i Creed, koji se jasno bili pod utjecajem njihovih radova.
2002., u trenucima kada je Jerry Cantrell pripremao svoj drugi album "Degradation Trip", dogodilo se ono čega se svaki fan Alice In Chains bojao. Svaka naznaka da će činjenica što je Jerry surađivao sa svima iz Alice In Chains svijeta osim Laynea, ponovo jednog dana pokrenuti bend, umrla je zajedno sa karizmatičnim pjevačem.
Naime, 5. travnja, isti dan kada si je i Kurt Cobain oduzeo život 8 godina ranije, Layne Staley je preminuo zbog predoziranja kombinacijom heroina i kokaina. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je u njegovu stanu dva tjedna kasnije, te je smrt službeno opisana kao "Aktuna intoksikacija zbog učinka kombinacije opijata i kokaina".
Jerry je cijeli svoj album povukao iz prodaje kako bi na ponovno izdanoj verziji ipak zahvalio i posvetio ga čovjeku bez kojega ne bi u glazbenom svijetu postigao toliki uspjeh. Album je posvetio životu i smrti Layne Staleya, čovjeka koji je tog tužnog dana obistinio riječi iz s njihovog prvog hita "I'm the man in the box".
Moj komentar: Isto ko i Pearl Jam...
Guns N´Roses
Guns N' RosesCijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…
Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.
Velika izdavačka kuća Geffen Records je u Gunsima vidjela potencijal za veliki bend i povratak jedinstvenog načina sviranja, te je bendu ponudila oko 75 000 dolara u ožujku '86. Nažalost, Gunsi su sve novce potrošili u roku od mjesec dana i to kako bi vratili dotadašnje dugove i naravno u tom trenutku, na neizbježnu drogu. Iste godine izdan je i album vlastite produkcije pod imenom EP "Live ?!*@ Like A Suicide", na kojem su se našle dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Zanimljivo je da je nekoliko godina nakon izdanja ovog albuma otkriveno kako su Gunsi snimili sve 4 pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila koncertna atmosfera.
Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction". Album u startu nije dobro prihvaćen prvenstveno od strane prodavača, i to zbog covera na kojem je prikazana scena silovanja. Izdavačka kuća je potom izbacila izdanje s novim coverom - popularni križ Guns N' Rosesa na crnoj pozadini. No album nije postigao očekivanu prodaju odmah nakon objavljivanja, nego se tek nakon godinu dana i to nakon što se na MTV-ju počeo vrtjeti video spot "Sweet Child O' Mine". Tada se "AFD" popeo na sam vrh top ljestvica, te su Gunsi 'preko noći' stigli na vrh, kojem su težili.
Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama, Gunsi su dobili poziv na veliki Monsters Of Rock festival u Europi, na kojem su dijelili pozornicu s velikanima poput Iron Maidenaa, Judas Priesta, KISS-a i sl. Najviše od svega medije je privlačilo ponašanje članova Guns N' Rosesa na njihovim nastupima. McKagan, Slash i Adler su vrlo često viđani na pozornici pod utjecajem droga i alkohola, dok su većina ljudi u to vrijeme govorili kako je Slasha gotovo uvijek bilo potrebno nositi s pozornice, te da se nakon koncerata znao jako često onesvijestiti (što zbog droge i alkohola, što zbog svoje virtuoznosti kojom je zadivljivao publiku). I tako su Gunsi zatrpani razno raznim glasinama, incidentima među publikom (na jednom su koncertu dva fana poginula u gužvi), te nekolicini video spotova koji su se vrtjeli na MTV-ju.
Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl. na što je Slash brzo reagirao. Naime, Slashova majka je bila crnkinja, te je on odbijao to svirati uživo. No na prodaju albuma, ovakvi incidenti nisu imali ni najmanje utjecaja. Sljedeća godina zatekla je bend u totalnom rasulu, jer su se Izzy, Adler i naravno Slash borili s narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa The Rolling Stonesima vraća 'u život'.
Steven Adler u kolovozu 1990. napušta bend, te na njegovo mjesto dolazi Matt Sorum. U novoj postavi, Gunsi kreću na 28 mjeseci dugu svjetsku turneju, te samim time započinju snimanje novog dvostrukog albuma "Use Your Illusion I&II". Sama turneja je bila jako uspješna, sadržajna, ali i značajna za bend.
Bez obzira što je i nakon Stevenovog odlaska bend ostao u 'top formi', te što je u bend doveden i izvrsni klavijaturist Dizzy Reed, te što je droga nestala s liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi u bendu su se počeli komplicirati. Kasnije će se pokazati da je za sve to bio kriv samo Axlov egoizam… Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanje albuma "Use Your Illusion I&II", što će u javnost izaći tek par mjeseci nakon što se album pojavi u prodaji. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk, te se to posebno očituje na baladama poput "Don't Cry", "Estranged" i "Novembar Rain" kojima se jednostavno ništa ne može zamjeriti. Oba albuma su se odmah digla na sami vrh svih top ljestvica.
U 1993. godini je lansirana zapravo obrada koju je Duff prvobitno mislio posvetiti punk bendovima nazvana "The Spaghetti Incident?" koja je dobila nekoliko dobrih kritika, premda to nije bio briljantan album kao tri do tada izdana. Bend ima sve više problema i učestale promjene u njemu nisu nikakva novost. Tako recimo, vijest da Slash (koji je saznao u novinama da je izbačen iz benda) u međuvremenu svira sa svakim tko bi ga pozvao uopće nije bila neka zanimljivost. Duff je preslušavajući Axlove demo snimke rekao da to više ne želi svirati, dok je druge članove Axl izbacio i doveo nove bez suglasnosti ostalih. Upravo zbog toga se ne može odrediti nekakav točan datum ili vrijeme kada se bend raspao u potpunosti (ako gledamo na početnu postavu). No ostatak benda se nije dao tako lagano omesti u svojoj danjoj glazbenoj karijeri, tako je Slash s ostatkom benda osnova Velvet Revolver s pjevačem iz Stone Temple Pilotsa - Scott Weilandom , te je pokrenuo projekt Slash's Snakepit gdje je okupio grupu glazbenika: gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum (Guns N' Roses), basist Mike Inez (Alice In Chains) i vokal Eric Dover (Jellyfish) i snimio u vlastitom studiju 12 pjesama u manje od dva tjedna…
Axl je sudskim putem dobio pravo da i dalje ipak smije koristiti ime Guns N' Roses, te se od tada o Gunsima nije previše govorilo, niti su javnosti bile dostupne nekakve informacije o njima… No posljednjih godina je Axl izašao s glasinama kako je postava nakon sudskog odobrenja snimila još oko 70tak pjesama, od kojih će se na novom albumu naći 'samo' 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, koji je nazvan "Chinese Democracy", Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili pak da se vratim unatrag na "Appetite For Destruction", ali nisam uspio. Slash je jedan jedini razlog mog neuspjeha, jer se nitko nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Album i dandanas još nije izdan!
Bitno je još spomenuti kako je bend u svojoj povijesti održao nekoliko koncerata popraćenih velikim neredima, od kojih je možda među najvećima bio onaj u Montrealu na Olimpijskom stadionu 1992. godine na zajedničkoj turneji s Metallicom. Tada je James Hetfieldu na koncertu prišao preblizu pirotehnici i zapalio si ruku i dio lica, na što je Metallica bila prisiljena odustati od daljnjeg izvođenja. Nakon Metallice trebali su nastupati Gunsi, no zbog već spomenutog Axlovog egoizma nisu nastupali. Axl se popeo na stage i bacio mikrofon u publiku i elegantno se 'pokupio', na što je publika naravno burno reagirala i uslijedili su veliki neredi po gradu…
Također, Gunsi su izdali i nekoliko 'best of' kompilacija kao su što su "Live Era: '87-'93" koja je puštena u prodaju 1999. godine na dva CD-a s ukupno 23 pjesme, te 2004. godine "Greatest Hits" album koji sadrži 14 pjesama iz najboljeg razdoblja benda (kraj '80-ih - početak '90-ih) kada su Gunsi zbilja bili jedan od najvećih bendova na svijetu i kada su zasluženo nosili titulu rock & roll benda…
Na kraju krajeva, bend je doživio nagli uspjeh, te kao mnogi bendova, a i onih koji će tek postati - nisu se mogli nositi s tim. Bilo je samo pitanje kada će se bend raspasti, te hoće li se naći netko tko će ga pokušati ponovno oformiti, u ovom slučaju Axl Rose, kojem to nikako od ruke nije prošlo. Stoga bih završio ovu biografiju s jednim stihom neponovljivih Guns N' Rosesa: "Nothing lasts forever, even cold November Rain".
Guns N' RosesCijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…
Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.
Velika izdavačka kuća Geffen Records je u Gunsima vidjela potencijal za veliki bend i povratak jedinstvenog načina sviranja, te je bendu ponudila oko 75 000 dolara u ožujku '86. Nažalost, Gunsi su sve novce potrošili u roku od mjesec dana i to kako bi vratili dotadašnje dugove i naravno u tom trenutku, na neizbježnu drogu. Iste godine izdan je i album vlastite produkcije pod imenom EP "Live ?!*@ Like A Suicide", na kojem su se našle dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Zanimljivo je da je nekoliko godina nakon izdanja ovog albuma otkriveno kako su Gunsi snimili sve 4 pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila koncertna atmosfera.
Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction". Album u startu nije dobro prihvaćen prvenstveno od strane prodavača, i to zbog covera na kojem je prikazana scena silovanja. Izdavačka kuća je potom izbacila izdanje s novim coverom - popularni križ Guns N' Rosesa na crnoj pozadini. No album nije postigao očekivanu prodaju odmah nakon objavljivanja, nego se tek nakon godinu dana i to nakon što se na MTV-ju počeo vrtjeti video spot "Sweet Child O' Mine". Tada se "AFD" popeo na sam vrh top ljestvica, te su Gunsi 'preko noći' stigli na vrh, kojem su težili.
Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama, Gunsi su dobili poziv na veliki Monsters Of Rock festival u Europi, na kojem su dijelili pozornicu s velikanima poput Iron Maidenaa, Judas Priesta, KISS-a i sl. Najviše od svega medije je privlačilo ponašanje članova Guns N' Rosesa na njihovim nastupima. McKagan, Slash i Adler su vrlo često viđani na pozornici pod utjecajem droga i alkohola, dok su većina ljudi u to vrijeme govorili kako je Slasha gotovo uvijek bilo potrebno nositi s pozornice, te da se nakon koncerata znao jako često onesvijestiti (što zbog droge i alkohola, što zbog svoje virtuoznosti kojom je zadivljivao publiku). I tako su Gunsi zatrpani razno raznim glasinama, incidentima među publikom (na jednom su koncertu dva fana poginula u gužvi), te nekolicini video spotova koji su se vrtjeli na MTV-ju.
Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl. na što je Slash brzo reagirao. Naime, Slashova majka je bila crnkinja, te je on odbijao to svirati uživo. No na prodaju albuma, ovakvi incidenti nisu imali ni najmanje utjecaja. Sljedeća godina zatekla je bend u totalnom rasulu, jer su se Izzy, Adler i naravno Slash borili s narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa The Rolling Stonesima vraća 'u život'.
Steven Adler u kolovozu 1990. napušta bend, te na njegovo mjesto dolazi Matt Sorum. U novoj postavi, Gunsi kreću na 28 mjeseci dugu svjetsku turneju, te samim time započinju snimanje novog dvostrukog albuma "Use Your Illusion I&II". Sama turneja je bila jako uspješna, sadržajna, ali i značajna za bend.
Bez obzira što je i nakon Stevenovog odlaska bend ostao u 'top formi', te što je u bend doveden i izvrsni klavijaturist Dizzy Reed, te što je droga nestala s liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi u bendu su se počeli komplicirati. Kasnije će se pokazati da je za sve to bio kriv samo Axlov egoizam… Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanje albuma "Use Your Illusion I&II", što će u javnost izaći tek par mjeseci nakon što se album pojavi u prodaji. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk, te se to posebno očituje na baladama poput "Don't Cry", "Estranged" i "Novembar Rain" kojima se jednostavno ništa ne može zamjeriti. Oba albuma su se odmah digla na sami vrh svih top ljestvica.
U 1993. godini je lansirana zapravo obrada koju je Duff prvobitno mislio posvetiti punk bendovima nazvana "The Spaghetti Incident?" koja je dobila nekoliko dobrih kritika, premda to nije bio briljantan album kao tri do tada izdana. Bend ima sve više problema i učestale promjene u njemu nisu nikakva novost. Tako recimo, vijest da Slash (koji je saznao u novinama da je izbačen iz benda) u međuvremenu svira sa svakim tko bi ga pozvao uopće nije bila neka zanimljivost. Duff je preslušavajući Axlove demo snimke rekao da to više ne želi svirati, dok je druge članove Axl izbacio i doveo nove bez suglasnosti ostalih. Upravo zbog toga se ne može odrediti nekakav točan datum ili vrijeme kada se bend raspao u potpunosti (ako gledamo na početnu postavu). No ostatak benda se nije dao tako lagano omesti u svojoj danjoj glazbenoj karijeri, tako je Slash s ostatkom benda osnova Velvet Revolver s pjevačem iz Stone Temple Pilotsa - Scott Weilandom , te je pokrenuo projekt Slash's Snakepit gdje je okupio grupu glazbenika: gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum (Guns N' Roses), basist Mike Inez (Alice In Chains) i vokal Eric Dover (Jellyfish) i snimio u vlastitom studiju 12 pjesama u manje od dva tjedna…
Axl je sudskim putem dobio pravo da i dalje ipak smije koristiti ime Guns N' Roses, te se od tada o Gunsima nije previše govorilo, niti su javnosti bile dostupne nekakve informacije o njima… No posljednjih godina je Axl izašao s glasinama kako je postava nakon sudskog odobrenja snimila još oko 70tak pjesama, od kojih će se na novom albumu naći 'samo' 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, koji je nazvan "Chinese Democracy", Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili pak da se vratim unatrag na "Appetite For Destruction", ali nisam uspio. Slash je jedan jedini razlog mog neuspjeha, jer se nitko nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Album i dandanas još nije izdan!
Bitno je još spomenuti kako je bend u svojoj povijesti održao nekoliko koncerata popraćenih velikim neredima, od kojih je možda među najvećima bio onaj u Montrealu na Olimpijskom stadionu 1992. godine na zajedničkoj turneji s Metallicom. Tada je James Hetfieldu na koncertu prišao preblizu pirotehnici i zapalio si ruku i dio lica, na što je Metallica bila prisiljena odustati od daljnjeg izvođenja. Nakon Metallice trebali su nastupati Gunsi, no zbog već spomenutog Axlovog egoizma nisu nastupali. Axl se popeo na stage i bacio mikrofon u publiku i elegantno se 'pokupio', na što je publika naravno burno reagirala i uslijedili su veliki neredi po gradu…
Također, Gunsi su izdali i nekoliko 'best of' kompilacija kao su što su "Live Era: '87-'93" koja je puštena u prodaju 1999. godine na dva CD-a s ukupno 23 pjesme, te 2004. godine "Greatest Hits" album koji sadrži 14 pjesama iz najboljeg razdoblja benda (kraj '80-ih - početak '90-ih) kada su Gunsi zbilja bili jedan od najvećih bendova na svijetu i kada su zasluženo nosili titulu rock & roll benda…
The Doors
Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.
Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada.
Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva.
Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You".
Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison.
Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran.
Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe.
pregleda: 5108 | autor: (t.b.) | (povratak)
Iron Maiden
Bend je osnovan 1975. u istočnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao članovi Iron Maidena. Zanimljivo je to što se je Steve Harris odlučio posvetiti glazbi nakon odustajanja da zaigra profesionalan nogomet u klubu West Ham.
Sastav:
Prvotna postava benda izgledala je ovako;
Steve Harris - basist (1975. do sada)
Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
Paul Day - vokal (1975.-1976.)
Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.)
Danas, Iron Maiden izgleda ovako;
Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada)
Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
Steve Harris - basist (1975.- do sada)
Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)
Diskografija
1979. Soundhouse Tapes
1980. Iron Maiden
1981. Killers
1982. The Number of the Beast
1983. Brain Damage Tour of Europe (live)
1983. Piece of Mind
1984. Powerslave
1985. Live After Death
1986. Somewhere in Time
1988. Seventh Son of a Seventh Son
1990. Stranger in a Strange Land
1990. Trooper
1990. No Prayer for the Dying
1990. Running Free Run to the Hills
1992. Fear of the Dark
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1994. Live at Donnington
1995. The X Factor
1996. Best Of The Beast
1998. Virtual XI
2000. Brave New World
2002. Rock in Rio (live)
2002. Edward The Great
2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition)
2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition)
2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition)
2003. Dance of Death
2005. Death On The Road (live album)
Zanimljivosti
Ime benda potječe od srednjovjekovne sprave za mučenje zvana Iron Maiden ili Željezna djeva koju je osnivač Steve Harris vidio u filmu "Čovjek sa željeznom maskom".
Pearl jam
Alice In Chains
Gunsi
The Doors
Iron Maiden
petak, 07.07.2006.
Evo mene s mora ;)
Evo, došla sam doma! A vi koji ste na kraju napisali koje grupe oćete...Prekasno ste se sjetili...j a sam već bila na moru....bilo je doro...dosadno ali lepo....jen dan sam išla s bakom ( je s njom i dedom sam bila na moru) na izlet f Zadar! I kupila sam si knjigu Kosa anđela (za onee koji ne znaju, to je biografija od Kurta Cobaina)... i do ve sam skoro celu pročitala...za tjedan dana oko 200 stranica... i mama mi je kupila majcu od Kurta f Mađarskoj! Uglavnom to je se...Kupala sam se, kartala s dedom, aha i je Mia i ja smo si kupile telefonske kartice pa smo se tri put dnevno prek govornice spominale...
p.s. Ve bum dallje pisala postove o grupama...tak da pišite...koje grupe oćete...al nem ceklo vreme tak...sam mesec, dva!
219873156
