Moja sreća, tuga, razočaranja i zbunjenost....he he...

ponedjeljak, 10.07.2006.

Pearl jam Alice In Chains, Gunsi,The Doors, Iron Maiden ...

Pearl jam
Jedini bend iz Seattlea koji je preživio utapljanje grungea u lokvi narkotika izbacuje osmi studijski album. Preselili su sa Sonyjeve podetikte (Epic) na vlastitu J-Records, sami rade menadžment, drže cijene karata na normalnom nivou i angažirani su na sto strana u raznim projektima za podizanje svijesti jednog prosječnog Amerikanca za svijet oko sebe. How more punk can they get?
Pričati priču o Pearl Jam značilo bi pričati priču i o Green River i o Mother Love Bone i o Sub-Pop etiketi i o Cobainovim olajavanjima o tome «koliko su zaista oni alternativni rock ili ne». Značilo bi i pričati o tome kako je Evenflow nastala kada je Eddie Vedder vidio beskućnike kako mokre u male plastične bočice, kako je došao ljudima na nekoj plaži dok su pjevali Black i zamolio ih da to ne čine jer Black nije pop pjesma za bambus i gitare. Tu je u pravu. Pričati priču o njima značilo bi i spomenuti da su Pearl Jam bili na rubu raspada nakon Cobainovog samoubojstva jer nisu vidjeli smisao u nastavljanju kada se dobri ljudi ubijaju jer im je križ glasa jedne generacije pretežak (a droge loše).

Pearl Jam su jedan od rijetkih bendova sa takvom bazom fanova da ne moraju objavljivati niti singlove niti snimati spotove da bi im se ploče prodavale i koji su objavili live albume sa svih datuma prošle svjetske turneje; njih 74 da bootlegeri ne zarađuju na račun njihove glazbe. Sad znate da imate posla sa ljudima koji sve rade bez ostatka i koji su posebno ljuti jer su u četrdesetima i kriza srednjih godina samo što ne pokuca na vrata. Ako već i nije.

A pošto su u četrdesetima najavljivali su posebno žestok album i tu dolazimo do očite razlike pojma «žestoko» u Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama; saveznoj državi Washington: američko «žešće» je slabije isto kao što im je i slabija kava te pivo sa 2,nešto posto alkohola. No ionako Pearl Jam nisu bili nikad zvučno punkerski žestoki već više zvučno-Aerosmith plus Led Zeppelin-žestoki, a ionako im prava snaga u zadnjih par albuma leži u downtempo pjesmama sa prejakim harmonijama kao što je na ovom albumu Marker in the sand, hit kalibra Daughter kakvog već dugo nismu imali; pjesma stvorena da ide ili kao opener ili kao prva stvar na drugom bisu, moram se još odlučiti.


Uglavnom, oklade primam a istina će se razriješiti 26. rujna kada dolaze u Zagreb po prvi puta i zato ubijte onog moljca koji već osmu godinu vam gricka najdražu kariranu košulju u ormaru ili mu kupite družicu pa da vam zajedno naprave model kratkih rukava jer će u velikoj dvorani doma sportova biti vrlo vruće.

Moj komentar: Jako dora grupa!!!Imaju super pjesme i..


Alice In Chains Alice In Chains (1987. – 2002.)Bio je to Seattle, Washington. Jedan običan vikend u daleko odmakloj 1987. godini. Pive, joint i ugodan razgovor na veselom tulumu, naveo je, tada još strance Jerry Cantrella i Layne Staleyja da počnu maštati o zajedničkom rock & roll životu. Layne je pjevao u glam rock bendu, znao je tu i tamo umlatiti bubnjeve, a Jerry je već tada imao reputaciju mladog i maštovitog gitarista. Upoznavši i ostatak kasnije nastalog benda - Mike Starra i dečka njegove sestre - Sean Kinneyja, počelo je jedno dugo, šokantno i turbulentno prijateljstvo.
Svom bendu nadjenuli su ime Diamond Lie, te su već 5. kolovoza 1987. održali svoj prvi koncert. Promjena imena došla je brzo, i kao Alice In Chains, dobre preporuke od metalaca u sjevero-zapadnim Sjedinjenim državama, već 1989. donose im ugovor s Columbia Records. Iste godine izdaju svoj prvi EP nazvan "Man In The Box", s kojeg naslovna pjesma okreće heavy metal svijet naglavačke, i uz vrhove top lista na gotovo svim televizijama, radio postajama i underground klubovima, radi odličan temelj za prvi pravi album "Facelift" u 1990.
Sviranje po svome gradu i prvi rasprodani koncert 22.12. donio im je nekoliko nominacija za Grammy i American Music Award, te sudjelovanje na kultnom filmu "Singles" koji je okupio gotovo sve tadašnje umjetnike iz kolijevke, kasnije nazvanog, grungea. Spektakularne turneje sa Slayer, Van Halen, Iggy Pop i Megadeth napravile su odličan uvod u najsvjetlije trenutke njihove karijere.
Veliki komercijalni uspjeh albuma "Nevermind" od Nirvane pomogao je cjelokupnoj Seattle sceni i pokret nazvan grunge počeo je dobivati sve više i više poklonika. Mali akustični EP "Sap" koji je ime dobio po snu bubnjara Sean Kinneyja u kojem je sanjao da su snimili album i nazvali ga "Sap" jer bio "Sappy", te najpoznatiji uradak Alice In Chains Dirt donijeli su slavu u njihove živote. Radio hitovi "Would" i "Rooster", te odlične "Them Bones", "Angry Chair" i "Down In A Hole" omogućile su uspješnu turneju na kojoj je Layne čak i slomio stopalo, ali im je velika ljubav prema bednu omogućila da ne propuste ni jedan datum, te da Layne sve koncerte otpjeva u invalidskim kolicima.
Uslijedio je novi akustični EP "Jar Of Flies", sviranje Lollapalooza koncerata i kratka pauza. Tome su potpomogli promjena basista istih imena (Ozzy Osbourneov basist Mike Inez umjesto Mike Starra), lagano razilaženje u mišljenjima Jerryja koji je uvijek naginjao prema mainstream glazbi dok je Layne u svojem pomalo narkomanskom svijetu uvijek naginjao prema undergorund sceni, te sviranje vlastitih projekata. Layne se udružio s ekipom iz Pearl Jama i s Mad Season snimio album "Above", dok je Mike Inez svirao sa Slashom u njegovim Slash's Snakepit.
Ipak, 1995. zadnji puta se vraćaju u studio da snime jedan odličan album koji je radi tronogog psa i čovjeka na naslovnici neslužbeno nazvan "Tripod" iako je pravo ime albuma bilo jednostavno "Alice In Chains". Naslovnicu je opet inspirirao bubnjar Sean, jer se sjetio tronogog psa koji ga je pratio kada je kao klinac raznosio novine. Album je bio mračan i žestok, te je im je još jednom donio odlične kritike i prvo mjesto na Billboardu, ali i još jedan poraz na dodijeli Grammy nagrada.
Koncerata, navodno zbog puno (i previše) droge nije bilo, pa je prva živa izvedba nakon izlaska bila "Unplugged" i nastup na Kiss reunion turneji, gdje se unatoč rukavica i sunčanih naočala već vidjelo poljuljano zdravstveno stanje Staleyja. To je ujedno bilo i zadnje što smo vidjeli od Alice In Chains. Kraj, kakav god on bio, bio je jako blizu.
Službene potvrde o raspadu nikada nije bilo, ali je u nemogućnosti da Staleyja natjera na neki odgovorniji rad, Jerry odlučio izdati svoj solo album. 1998. izašao je "Boggy Depot", kojega su slijedile razne kompilacije Alice In Chains koje su bend pokušale održati na životu, s nadom da će jednog dana ipak nastaviti stvarati glazbu, a ne svoje naslijeđe bespovratno ostaviti bendovima kao Godsmack, Nickelback, Puddle Of Mudd i Creed, koji se jasno bili pod utjecajem njihovih radova.
2002., u trenucima kada je Jerry Cantrell pripremao svoj drugi album "Degradation Trip", dogodilo se ono čega se svaki fan Alice In Chains bojao. Svaka naznaka da će činjenica što je Jerry surađivao sa svima iz Alice In Chains svijeta osim Laynea, ponovo jednog dana pokrenuti bend, umrla je zajedno sa karizmatičnim pjevačem.
Naime, 5. travnja, isti dan kada si je i Kurt Cobain oduzeo život 8 godina ranije, Layne Staley je preminuo zbog predoziranja kombinacijom heroina i kokaina. Njegovo beživotno tijelo pronađeno je u njegovu stanu dva tjedna kasnije, te je smrt službeno opisana kao "Aktuna intoksikacija zbog učinka kombinacije opijata i kokaina".
Jerry je cijeli svoj album povukao iz prodaje kako bi na ponovno izdanoj verziji ipak zahvalio i posvetio ga čovjeku bez kojega ne bi u glazbenom svijetu postigao toliki uspjeh. Album je posvetio životu i smrti Layne Staleya, čovjeka koji je tog tužnog dana obistinio riječi iz s njihovog prvog hita "I'm the man in the box".


Moj komentar: Isto ko i Pearl Jam...
Guns N´Roses

Guns N' RosesCijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…

Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.



Velika izdavačka kuća Geffen Records je u Gunsima vidjela potencijal za veliki bend i povratak jedinstvenog načina sviranja, te je bendu ponudila oko 75 000 dolara u ožujku '86. Nažalost, Gunsi su sve novce potrošili u roku od mjesec dana i to kako bi vratili dotadašnje dugove i naravno u tom trenutku, na neizbježnu drogu. Iste godine izdan je i album vlastite produkcije pod imenom EP "Live ?!*@ Like A Suicide", na kojem su se našle dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Zanimljivo je da je nekoliko godina nakon izdanja ovog albuma otkriveno kako su Gunsi snimili sve 4 pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila koncertna atmosfera.

Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction". Album u startu nije dobro prihvaćen prvenstveno od strane prodavača, i to zbog covera na kojem je prikazana scena silovanja. Izdavačka kuća je potom izbacila izdanje s novim coverom - popularni križ Guns N' Rosesa na crnoj pozadini. No album nije postigao očekivanu prodaju odmah nakon objavljivanja, nego se tek nakon godinu dana i to nakon što se na MTV-ju počeo vrtjeti video spot "Sweet Child O' Mine". Tada se "AFD" popeo na sam vrh top ljestvica, te su Gunsi 'preko noći' stigli na vrh, kojem su težili.



Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama, Gunsi su dobili poziv na veliki Monsters Of Rock festival u Europi, na kojem su dijelili pozornicu s velikanima poput Iron Maidenaa, Judas Priesta, KISS-a i sl. Najviše od svega medije je privlačilo ponašanje članova Guns N' Rosesa na njihovim nastupima. McKagan, Slash i Adler su vrlo često viđani na pozornici pod utjecajem droga i alkohola, dok su većina ljudi u to vrijeme govorili kako je Slasha gotovo uvijek bilo potrebno nositi s pozornice, te da se nakon koncerata znao jako često onesvijestiti (što zbog droge i alkohola, što zbog svoje virtuoznosti kojom je zadivljivao publiku). I tako su Gunsi zatrpani razno raznim glasinama, incidentima među publikom (na jednom su koncertu dva fana poginula u gužvi), te nekolicini video spotova koji su se vrtjeli na MTV-ju.

Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl. na što je Slash brzo reagirao. Naime, Slashova majka je bila crnkinja, te je on odbijao to svirati uživo. No na prodaju albuma, ovakvi incidenti nisu imali ni najmanje utjecaja. Sljedeća godina zatekla je bend u totalnom rasulu, jer su se Izzy, Adler i naravno Slash borili s narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa The Rolling Stonesima vraća 'u život'.

Steven Adler u kolovozu 1990. napušta bend, te na njegovo mjesto dolazi Matt Sorum. U novoj postavi, Gunsi kreću na 28 mjeseci dugu svjetsku turneju, te samim time započinju snimanje novog dvostrukog albuma "Use Your Illusion I&II". Sama turneja je bila jako uspješna, sadržajna, ali i značajna za bend.



Bez obzira što je i nakon Stevenovog odlaska bend ostao u 'top formi', te što je u bend doveden i izvrsni klavijaturist Dizzy Reed, te što je droga nestala s liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi u bendu su se počeli komplicirati. Kasnije će se pokazati da je za sve to bio kriv samo Axlov egoizam… Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanje albuma "Use Your Illusion I&II", što će u javnost izaći tek par mjeseci nakon što se album pojavi u prodaji. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk, te se to posebno očituje na baladama poput "Don't Cry", "Estranged" i "Novembar Rain" kojima se jednostavno ništa ne može zamjeriti. Oba albuma su se odmah digla na sami vrh svih top ljestvica.

U 1993. godini je lansirana zapravo obrada koju je Duff prvobitno mislio posvetiti punk bendovima nazvana "The Spaghetti Incident?" koja je dobila nekoliko dobrih kritika, premda to nije bio briljantan album kao tri do tada izdana. Bend ima sve više problema i učestale promjene u njemu nisu nikakva novost. Tako recimo, vijest da Slash (koji je saznao u novinama da je izbačen iz benda) u međuvremenu svira sa svakim tko bi ga pozvao uopće nije bila neka zanimljivost. Duff je preslušavajući Axlove demo snimke rekao da to više ne želi svirati, dok je druge članove Axl izbacio i doveo nove bez suglasnosti ostalih. Upravo zbog toga se ne može odrediti nekakav točan datum ili vrijeme kada se bend raspao u potpunosti (ako gledamo na početnu postavu). No ostatak benda se nije dao tako lagano omesti u svojoj danjoj glazbenoj karijeri, tako je Slash s ostatkom benda osnova Velvet Revolver s pjevačem iz Stone Temple Pilotsa - Scott Weilandom , te je pokrenuo projekt Slash's Snakepit gdje je okupio grupu glazbenika: gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum (Guns N' Roses), basist Mike Inez (Alice In Chains) i vokal Eric Dover (Jellyfish) i snimio u vlastitom studiju 12 pjesama u manje od dva tjedna…



Axl je sudskim putem dobio pravo da i dalje ipak smije koristiti ime Guns N' Roses, te se od tada o Gunsima nije previše govorilo, niti su javnosti bile dostupne nekakve informacije o njima… No posljednjih godina je Axl izašao s glasinama kako je postava nakon sudskog odobrenja snimila još oko 70tak pjesama, od kojih će se na novom albumu naći 'samo' 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, koji je nazvan "Chinese Democracy", Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili pak da se vratim unatrag na "Appetite For Destruction", ali nisam uspio. Slash je jedan jedini razlog mog neuspjeha, jer se nitko nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Album i dandanas još nije izdan!

Bitno je još spomenuti kako je bend u svojoj povijesti održao nekoliko koncerata popraćenih velikim neredima, od kojih je možda među najvećima bio onaj u Montrealu na Olimpijskom stadionu 1992. godine na zajedničkoj turneji s Metallicom. Tada je James Hetfieldu na koncertu prišao preblizu pirotehnici i zapalio si ruku i dio lica, na što je Metallica bila prisiljena odustati od daljnjeg izvođenja. Nakon Metallice trebali su nastupati Gunsi, no zbog već spomenutog Axlovog egoizma nisu nastupali. Axl se popeo na stage i bacio mikrofon u publiku i elegantno se 'pokupio', na što je publika naravno burno reagirala i uslijedili su veliki neredi po gradu…

Također, Gunsi su izdali i nekoliko 'best of' kompilacija kao su što su "Live Era: '87-'93" koja je puštena u prodaju 1999. godine na dva CD-a s ukupno 23 pjesme, te 2004. godine "Greatest Hits" album koji sadrži 14 pjesama iz najboljeg razdoblja benda (kraj '80-ih - početak '90-ih) kada su Gunsi zbilja bili jedan od najvećih bendova na svijetu i kada su zasluženo nosili titulu rock & roll benda…



Na kraju krajeva, bend je doživio nagli uspjeh, te kao mnogi bendova, a i onih koji će tek postati - nisu se mogli nositi s tim. Bilo je samo pitanje kada će se bend raspasti, te hoće li se naći netko tko će ga pokušati ponovno oformiti, u ovom slučaju Axl Rose, kojem to nikako od ruke nije prošlo. Stoga bih završio ovu biografiju s jednim stihom neponovljivih Guns N' Rosesa: "Nothing lasts forever, even cold November Rain".


Guns N' RosesCijela priča oko legendarnog benda Guns N' Roses je počela 1985. godine u Los Angelesu kada je William Bailey (tj. Axl Rose - vokal) formirao rock bend kojeg su činili Jeffrey Isbell (tj. Izzy Stradlin - gitara), Tracii Guns (gitara), Rob Gardner (bubnjevi) i Duff McKagan (bas gitara). Axlova je želja bila osnovati najbolji bend na svijetu, što mu nije baš odmah pošlo za rukom…

Naime, nedugo nakon osnivanja prvotne postave Guns N' Rosesa, Tracii Guns i Rob Gardner su napustili bend jer se sviralo neuvježbano i to pod razno raznim imenima. Tracii je nedugo nakon odlaska formirao vlastiti bend pod nazivom LA Guns, a Gardner pronalazi zamjenu u jednom od bezbroj bendova u LA pod imenom Road Crew. Na njihovo mjesto dolaze Saul "Slash" Hudson na gitari i Steven Adler na bubnjevima. Od tada se smatra da su Gunsi zapravo počeli svirati, te da je od tada formiran bend Guns N' Roses.



Velika izdavačka kuća Geffen Records je u Gunsima vidjela potencijal za veliki bend i povratak jedinstvenog načina sviranja, te je bendu ponudila oko 75 000 dolara u ožujku '86. Nažalost, Gunsi su sve novce potrošili u roku od mjesec dana i to kako bi vratili dotadašnje dugove i naravno u tom trenutku, na neizbježnu drogu. Iste godine izdan je i album vlastite produkcije pod imenom EP "Live ?!*@ Like A Suicide", na kojem su se našle dvije obrade drugih bendova i dvije autorske pjesme. Zanimljivo je da je nekoliko godina nakon izdanja ovog albuma otkriveno kako su Gunsi snimili sve 4 pjesme u studiju, ali su dodali zvuk publike kako bi se stvorila koncertna atmosfera.

Polako, ali sigurno se Guns N' Roses pomicao prema vrhu najboljih, ali je još uvijek konačni uspjeh jako daleko. Krajem srpnja 1987. godine izlazi "Appetite For Destruction". Album u startu nije dobro prihvaćen prvenstveno od strane prodavača, i to zbog covera na kojem je prikazana scena silovanja. Izdavačka kuća je potom izbacila izdanje s novim coverom - popularni križ Guns N' Rosesa na crnoj pozadini. No album nije postigao očekivanu prodaju odmah nakon objavljivanja, nego se tek nakon godinu dana i to nakon što se na MTV-ju počeo vrtjeti video spot "Sweet Child O' Mine". Tada se "AFD" popeo na sam vrh top ljestvica, te su Gunsi 'preko noći' stigli na vrh, kojem su težili.



Nakon velike turneje po Sjedinjenim Američkim Državama, Gunsi su dobili poziv na veliki Monsters Of Rock festival u Europi, na kojem su dijelili pozornicu s velikanima poput Iron Maidenaa, Judas Priesta, KISS-a i sl. Najviše od svega medije je privlačilo ponašanje članova Guns N' Rosesa na njihovim nastupima. McKagan, Slash i Adler su vrlo često viđani na pozornici pod utjecajem droga i alkohola, dok su većina ljudi u to vrijeme govorili kako je Slasha gotovo uvijek bilo potrebno nositi s pozornice, te da se nakon koncerata znao jako često onesvijestiti (što zbog droge i alkohola, što zbog svoje virtuoznosti kojom je zadivljivao publiku). I tako su Gunsi zatrpani razno raznim glasinama, incidentima među publikom (na jednom su koncertu dva fana poginula u gužvi), te nekolicini video spotova koji su se vrtjeli na MTV-ju.

Godine 1988. Gunsi izdaju novi album pod nazivom "G N' R Lies" sa 4 pjesme odsvirane na akustičnim gitarama ("Patience", "Used To Love Her", "You're Crazy", "One In A Million"). Na albumu su se pojavile uvrede, posebno u pjesmi "One In A Million" na osnovu crnaca, homoseksualaca, imigranata i sl. na što je Slash brzo reagirao. Naime, Slashova majka je bila crnkinja, te je on odbijao to svirati uživo. No na prodaju albuma, ovakvi incidenti nisu imali ni najmanje utjecaja. Sljedeća godina zatekla je bend u totalnom rasulu, jer su se Izzy, Adler i naravno Slash borili s narkomanskim krizama, i tek ih poziv za četiri koncerta u LA-u kao predgrupa The Rolling Stonesima vraća 'u život'.

Steven Adler u kolovozu 1990. napušta bend, te na njegovo mjesto dolazi Matt Sorum. U novoj postavi, Gunsi kreću na 28 mjeseci dugu svjetsku turneju, te samim time započinju snimanje novog dvostrukog albuma "Use Your Illusion I&II". Sama turneja je bila jako uspješna, sadržajna, ali i značajna za bend.



Bez obzira što je i nakon Stevenovog odlaska bend ostao u 'top formi', te što je u bend doveden i izvrsni klavijaturist Dizzy Reed, te što je droga nestala s liste dnevnih potreba, i rad na novom album je uvelike trajao, odnosi u bendu su se počeli komplicirati. Kasnije će se pokazati da je za sve to bio kriv samo Axlov egoizam… Izzy je prvi odlučio napustiti bend, i to neposredno prije izdavanje albuma "Use Your Illusion I&II", što će u javnost izaći tek par mjeseci nakon što se album pojavi u prodaji. Ova dva albuma su donijela malo mekši zvuk, te se to posebno očituje na baladama poput "Don't Cry", "Estranged" i "Novembar Rain" kojima se jednostavno ništa ne može zamjeriti. Oba albuma su se odmah digla na sami vrh svih top ljestvica.

U 1993. godini je lansirana zapravo obrada koju je Duff prvobitno mislio posvetiti punk bendovima nazvana "The Spaghetti Incident?" koja je dobila nekoliko dobrih kritika, premda to nije bio briljantan album kao tri do tada izdana. Bend ima sve više problema i učestale promjene u njemu nisu nikakva novost. Tako recimo, vijest da Slash (koji je saznao u novinama da je izbačen iz benda) u međuvremenu svira sa svakim tko bi ga pozvao uopće nije bila neka zanimljivost. Duff je preslušavajući Axlove demo snimke rekao da to više ne želi svirati, dok je druge članove Axl izbacio i doveo nove bez suglasnosti ostalih. Upravo zbog toga se ne može odrediti nekakav točan datum ili vrijeme kada se bend raspao u potpunosti (ako gledamo na početnu postavu). No ostatak benda se nije dao tako lagano omesti u svojoj danjoj glazbenoj karijeri, tako je Slash s ostatkom benda osnova Velvet Revolver s pjevačem iz Stone Temple Pilotsa - Scott Weilandom , te je pokrenuo projekt Slash's Snakepit gdje je okupio grupu glazbenika: gitarist Gilby Clarke i bubnjar Matt Sorum (Guns N' Roses), basist Mike Inez (Alice In Chains) i vokal Eric Dover (Jellyfish) i snimio u vlastitom studiju 12 pjesama u manje od dva tjedna…



Axl je sudskim putem dobio pravo da i dalje ipak smije koristiti ime Guns N' Roses, te se od tada o Gunsima nije previše govorilo, niti su javnosti bile dostupne nekakve informacije o njima… No posljednjih godina je Axl izašao s glasinama kako je postava nakon sudskog odobrenja snimila još oko 70tak pjesama, od kojih će se na novom albumu naći 'samo' 16-17. Kako će to možda zvučati, možete saznati ako preslušate soundtrack za film "End Of Days". Govoreći o novom albumu, koji je nazvan "Chinese Democracy", Axl kaže: "Htio sam napraviti tradicionalnu ploču ili pak da se vratim unatrag na "Appetite For Destruction", ali nisam uspio. Slash je jedan jedini razlog mog neuspjeha, jer se nitko nije pojavio tko bi ga mogao zamijeniti na pravi način". Album i dandanas još nije izdan!

Bitno je još spomenuti kako je bend u svojoj povijesti održao nekoliko koncerata popraćenih velikim neredima, od kojih je možda među najvećima bio onaj u Montrealu na Olimpijskom stadionu 1992. godine na zajedničkoj turneji s Metallicom. Tada je James Hetfieldu na koncertu prišao preblizu pirotehnici i zapalio si ruku i dio lica, na što je Metallica bila prisiljena odustati od daljnjeg izvođenja. Nakon Metallice trebali su nastupati Gunsi, no zbog već spomenutog Axlovog egoizma nisu nastupali. Axl se popeo na stage i bacio mikrofon u publiku i elegantno se 'pokupio', na što je publika naravno burno reagirala i uslijedili su veliki neredi po gradu…

Također, Gunsi su izdali i nekoliko 'best of' kompilacija kao su što su "Live Era: '87-'93" koja je puštena u prodaju 1999. godine na dva CD-a s ukupno 23 pjesme, te 2004. godine "Greatest Hits" album koji sadrži 14 pjesama iz najboljeg razdoblja benda (kraj '80-ih - početak '90-ih) kada su Gunsi zbilja bili jedan od najvećih bendova na svijetu i kada su zasluženo nosili titulu rock & roll benda…

The Doors

Grupu The Doors, jednu od najutjecajnijih i najkontroverznijih rock grupa 60-ih, osnovali su 1965. u Los Angelesu dva studenta, Jim Morrison (vokal) i Ray Manzarek (klavijature), a kasnije su im se pridružili bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger. Grupi se nikada nije priključio basist, tako da su njihovim zvukom dominirale Manzarekove električne klavijature te karakterističan Morrisonov dubok glas.

Glazba The Doorsa se u početku temeljila na rock&bluesu, iako je tekstopisac Ray Manzarek bio iskusan jazz-rocker što je uvelike pridonijelo osobitosti zvuka benda. Grupa je potpisala ugovor s Elektra Recordsom 1966. i izdala prvi album, "The Doors", koji je uključivao i veliki hit "Light My Fire", izdan 1967. Pjesma se odmah plasirala na sam vrh top-lista i postala njihov najveći hit, a kasnije je doživjela i velik broj obrada.



Kao i "Light My Fire", cijeli debi album je postao ogroman hit i (p)ostao jedna od najuzbudljivijih ploča psihodelične ere. Miješajući blues s klasikom, istočnim zvukovima i popom, bend je stvorio jedinstven i prepoznatljiv zvuk. Svojim bogatim i hladnim glasom te jedinstvenim, sumornim poetskim vizijama, Morrison je istraživao dubine najmračnijih i najtajanstvenijih aspekata psihodeličnog iskustva.

Godine 1967. izlazi i njihov drugi album "Strange Days", na kojem su dva velika hita: "People Are Strange" i "Love Me Two Times". Samo godinu dana kasnije izlazi album "Waiting For The Sun", s kojeg su takoder potekla dva velika hita: "The Unknown Solider" i njihov drugi američki broj jedan - "Hello I Love You".




Po mnogima, veliko razočaranje grupe The Doors predstavljao je njihov album iz 1969. godine, "The Soft Parade", s kojeg je, kao jedini hit, potekla pjesma "Touch Me". Optužena za preveliku dozu rock undergrounda na albumu, grupa je uzvratila s poslijednja dva velika albuma snimljena s Morrisonom, za koje su inspiraciju potražili u čistom bluesu. Početkom 1971. snimljen je album "L.A. Woman", ujedno i zadnji na kojem je pjevao Jim Morrison.

Od samoga početka Morrison je predstavljao centar benda, pokazavši se kao vrlo nestabilna osoba tijekom svoje kratke karijere. 1969, Morrison je uhićen zbog skidanja na koncertu u Miamiju, a taj je incident skoro uzrokovao raspad benda. Grupu The Doors cijelo je vrijeme pratio niz skandala koji su se javljali kao posljedica buntovničkog ponašanja članova i ništa manje buntovničke glazbe. Njihova je glazba oduvijek bila pokušaj odupiranja postojećim pravilima, zbog čega ju je vrlo dobro prihvaćala mlada generacija. Morrisonova skidanja na pozornici, kao i optužbe za bogohuljenje, razlozi su zbog kojih je postao neka vrsta heroja svoje generacije, ali i zbog kojih je često bio optuživan i zatvaran.



Sredinom 1970. godine Morrison se povlači u Pariz s namjerom da piše pjesme, a godinu dana nakon toga umire, navodno od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti smatralo se da je Morrison, zapravo, izrežirao svoju smrt kako bi izbjegao odlazak u zatvor u Americi. Jim Morrison je uskoro postao kultna ličnost te je i nakon smrti privlačio veliku pozornost medija. Albumi grupe The Doors i dalje se prodaju tijekom 80-ih, ali popularnost veću čak i od one za života Morrisona postižu 1991. godine, kada je Oliver Stone snimio film "The Doors", s Val Kilmerom u glavnoj ulozi. Čak i danas, više od 30 godina nakon Morrisonove smrti, grupa The Doors i dalje prodaje zapanjujuće velik broj materijala i smatra se jednom od najvećih legendi rock glazbe.
pregleda: 5108 | autor: (t.b.) | (povratak)

Iron Maiden


Bend je osnovan 1975. u istočnom Londonu od "ruke" basista Steve Harrisa, kojem se nekoliko mjeseci kasnije pridružio i gitarist Dave Murray. Danas, 30 godina kasnije, njih dvojica još uvijek sviraju kao članovi Iron Maidena. Zanimljivo je to što se je Steve Harris odlučio posvetiti glazbi nakon odustajanja da zaigra profesionalan nogomet u klubu West Ham.

Sastav:
Prvotna postava benda izgledala je ovako;

Steve Harris - basist (1975. do sada)
Dave Sullivan - gitarist (1975.-1976.)
Paul Day - vokal (1975.-1976.)
Terry Rance - gitarist (1975.-1976.)
Ron 'Rebel' Matthews - bubnjar (1975.-1977.)
Danas, Iron Maiden izgleda ovako;

Bruce Dickinson - vokal (1982.-1994., 1999.- do sada)
Dave Murray - gitarist (1976.- do sada)
Adrian Smith - gitarist (1980.-1990., 1999.- do sada)
Janick Gers - gitarist (1990.- do sada)
Steve Harris - basist (1975.- do sada)
Nicko McBrain - bubnjar (1983.- do sada)

Diskografija
1979. Soundhouse Tapes
1980. Iron Maiden
1981. Killers
1982. The Number of the Beast
1983. Brain Damage Tour of Europe (live)
1983. Piece of Mind
1984. Powerslave
1985. Live After Death
1986. Somewhere in Time
1988. Seventh Son of a Seventh Son
1990. Stranger in a Strange Land
1990. Trooper
1990. No Prayer for the Dying
1990. Running Free Run to the Hills
1992. Fear of the Dark
1993. A Real Live One
1993. A Real Dead One
1994. Live at Donnington
1995. The X Factor
1996. Best Of The Beast
1998. Virtual XI
2000. Brave New World
2002. Rock in Rio (live)
2002. Edward The Great
2002. Beast Over Hammersmith (Eddie's Archive - limited edition)
2002. Best Of The B'Sides (Eddie's Archive - limited edition)
2002. The BBC Archives (Eddie's Archives - limited edition)
2003. Dance of Death
2005. Death On The Road (live album)

Zanimljivosti
Ime benda potječe od srednjovjekovne sprave za mučenje zvana Iron Maiden ili Željezna djeva koju je osnivač Steve Harris vidio u filmu "Čovjek sa željeznom maskom".



Pearl jam


Alice In Chains

Gunsi


The Doors

Iron Maiden