matebalota

Padam u nesvjest

Jutro.
Novi dan,
Na dnu bunara.
Crni glib do vrata.
Trgam se kao riba,
Ulovljen u mreži.
Gledam slobodu,
U svjetlu na vrhu.
Tražim izlaz.
U pomoć, zovem.
Nitko. Baš nitko,
Osim neke sjene.
Koja gleda,
I spušta se do mene.
Grabim je rukama.
Među prstima klizi,
Po licu prska.
Muka mi je
Od te krvi.
Čujem sebe.
Za nju nisam kriv!
Plačem u nevolji.
Moja savjest,
Puca kao šipak,
Kad dozrijeva.
Zašto? Zašto?
Vičem put neba.
Bez snage,
Bez daha.
Iscrpljen.
Padam
U nesvjest!