matebalota

Ponoćni oblak

Najčešće ne razumijemo najbliže
Ali to ne znači da ih ne volimo najviše.
Svaki dan se bezrazloga svađamo,
Organsko tkivo kao kalup reagira.
Odigrava se ritual za biće koje diše
Egzistencijalna borba do kraja.
Oštećeni su nosivi zidovi.
Crijepovi su otpuhani i nosača nema.
Ti bi ipak u svom domu spavao.
Kao što se mnoga pitanja nameću,
Tako na njih odgovara odmah nema.
Jazz se sluša u društvu prijatelja
I dobro vino pije iz stare bačve.
Halucinacije nisu samo zbog opijata.
Sunce i sjene ne kreću se same od sebe.
Bolje je jesti u društvu smrtnog neprijatelja
Nego sam sebi lopatom kopati grob.
Ne ide krčag na izvor vode da se napije.
Pun vode na glavi nosi se pa razbije.
Ciijelo vrijeme mislila je da si mrtav.
Sad mora birati između tebe i njega,
A tu su još i vaša bolesna djeca.
Što misliš tko si ti gade jedan?
Da si naučio gledati očima uma
Vidio bi svoje misli zgužvane u kutiji,
Odbačene kao papir za reciklažu.
Ovako raspadaš se kao trula krpa.
Bez ikakvog izgleda osvježenja.
Ako se izvučeš, naći ćete se tamo,
Gdje sve stare stvari završavaju, na otpadu.