Masteriks - blog za zalutale surfere
srijeda, 13.05.2015.
RAMBO - moja prva konzola za igranje
Bila je to 1992. godina. Imao sam sedam godina i obožavao sam igrati video igrice, iako je jedina igrica koju sam tada imao bila neka loša verzija Tetrisa koju sam dobio u prašku za pranje rublja kupljenom u Italiji.
Naime, u to je vrijeme bilo uobičajeno da se, kad se tamo kupi kutija praška za pranje rublja, unutra dobije i neki poklon poput ručnog sata, kompasa, kalkulatora, neke igrice i sl. Starije generacije će se toga sjećati. Bilo kako bilo, unatoč tome što ja nisam imao nikakvu „pravu“ video igricu, nekoliko mojih prijatelja i poznanika imalo je tu čast da posjeduju neku od tada popularnih konzola za igranje poput Sega Mega Drive-a II, Game Boy-a, Super Nintenda i sličnih. U ono vrijeme video igrice i konzole za igranje nisu bile tako rasprostranjene, lako dostupne i jeftine kao što su to danas, kada svako dijete posjeduje barem jednu. Tada, kada bi netko u društvu dobio na poklon od roditelja, rodbine ili prijatelja jednu od tih konzola, to bi bila prava senzacija i sva su djeca u mjestu odmah to doznala. Onda bi se cijela ekipa, svi prijatelji i poznanici, skupili kod ponosnog vlasnika i satima igrali igrice. Sve dok nam oči ne bi pocrvenjele i prsti poplavili, mi ne bismo ni pomišljali da prekinemo s igranjem. Premda, mi ni tada ne bi prekidali s igranjem, ali onda bi nas najčešće na silu istjerali ljuti roditelji, kojima smo „popili svu krv i pojeli sve živce“ s tim našim cjelodnevnim igranjem. Bila su to stvarno lijepa vremena.
A onda se jednog dana, iznenada, pročula vijest kako se počela prodavati jedna jeftina konzola za igranje igrica. Zvala se RAMBO TV Game i kroz maglu se sjećam da se radilo o iznosu od dvjestotinjak kuna, što je u odnosu na druge konzole i video igre bilo puno jeftinije, dakle i puno pristupačnije. Tada još nisam znao, ali danas znam da je to bila kineska kopija stare Atari 2600 konzole, koja je u to vrijeme preplavila naše tržište. Inače, Atari 2600 je američka konzola za igranje, koja je bila popularna krajem sedamdesetih godina i početkom osamdesetih godina, a ove jeftine kineske kopije su se najčešće mogle kupiti na raznim sajmovima, duty free shopovima itd. U narednih par dana, nekoliko mi se poznanika hvalilo da su kupili tu odličnu i jeftinu konzolu i kako bi bilo šteta da si ju i ja ne nabavim. Ja, strastveni ljubitelj igrica, iako uvjeren da ju neću dobiti, ipak sam odlučio pitati mamu da mi ju kupi. Ni dan danas mi nije jasno kako sam je tako lako nagovorio. Kako sam ja samo tada bio sretan... kao malo dijete.
Sjećam se kao da je bilo danas - svijetlo crvena kutija sa stotinama sitnih crnih zvjezdica i slikom Sylvestera Stallonea tj. Ramba s minobacačem u rukama. Osim toga kutija je bila ukrašena i raznim natpisima poput: 1000 built-in-games, U.S.A. 2600 compatible (što god da im to značilo), New joystick itd... Ma ludilo! Kako je to moćno izgledalo u očima sedmogodišnjaka! Ultimativni akcijski junak takvog kalibra, koji se nalazi na kutiji video igre, u mojoj je glavi bio znak da je to prava stvar! Nakon što sam se dovoljno nagledao i nauživao u kutiji, krenuo sam ju otvoriti i vaditi komponente. Slijedilo je spajanje kablova u konzolu i TV, zatim joysticka pa adaptera u struju i, napokon, paljenje televizije i traženje odgovarajućeg (AV) programa. Inače vrlo jednostavno, ali tada mi je to izgledalo poput složene kirurške operacije. Nakon uspješnog spajanja i pronalaženja pravog kanala, na ekranu se pojavljuje prva igra. Onda mi to nije izgledalo tako neobično, ali iz današnje perspektive znam da bi logičnije bilo da se tamo nalazio neki izbornik iz kojega bi se mogle birati igrice. U ovom slučaju s igre na igru se prelazilo malom polugom na konzoli iznad koje je pisalo auto search pa ako ste željeli doći do 65. igre trebali ste 65 puta povući polugu. Nevjerojatno, ali istinito!
Konzola je imala nekih stotinjak igara, dok onih deklariranih nekoliko tisuća. To nisu razne igre, već samo varijacije na tih sto igara, nešto kao teži nivoi s više protivnika i bržim tempom. Bilo je tu svega i svačega, raznih utrka i sportova, pucanja, skakanja, trčanja, ali najzanimljivije od svega, iako se konzola zvala RAMBO, niti jedna igra nije imala veze sa njime! Cijena konzole je bila niska, ali bome je i kvaliteta izrade bila još niža. Prvo čega se sjećam je to da mi je adapter za struju bio jako sumnjiv jer se već nakon 15-20 minuta igranja toliko znao zagrijati da se vrlo lako moglo opeći na njega. Zbog toga sam vrlo rijetko igrao u kontinuitetu duže od pola sata jer ipak je bolje spriječiti nego liječiti. Već drugi dan mi se u onom New Joystick-u nešto polomilo pošto je bio izrađen od toliko loše plastike da se u njemu sve savijalo i pucketalo pa sam morao to pomoću Super Attack ljepila i par komadića plastike po „uradi sam“ principu popraviti! Nažalost, to se ponovilo još nekoliko puta u narednim mjesecima. Također, utikač koji je ulazio sa stražnje strane TV-a (na ulaz za antenu) se vrlo brzo raširio i olabavio pa ga je trebalo svaki put po nekoliko minuta okretati i podešavati kako se ne bi gubio kontakt. Ostalo, ako je uopće što i ostalo sve bilo u redu.
Unatoč tim „sitnicama“, ja sam s konzolom bio oduševljen! Bez obzira što su to bile, već u ono vrijeme, zastarjele igrice s 2D grafikom u nekoliko osnovnih boja i 4-bitnim zvukom koji je više podsjećao na spajanje dial up modema, nego na zvuk koji ima veze s igricom, meni je ta igrica pružala sate i sate, dane i dane zabave. I onda nakon godinu – dvije, kada su oba joysticka bila u takvom stanju da ih se niti pomoću magije više nije moglo osposobiti da rade, spremio sam ju u podrum. Tamo je stajala do prije nekoliko godina kad sam je prilikom jednog čišćenja, zbog manjka prostora, odlučio baciti u smeće. Već je bilo kasno kad sam shvatio da mi je žao zbog toga. Možda bih ju ponovno probao spojiti, tek toliko da vidim radi li još i da prođem barem još jednom kroz sve te igrice koje su mi pružile toliko zabave. Ali, bilo je kasno. A možda sam je i mogao, ako ništa drugo, prodati nekim kolekcionarima za istu cijenu za koju sam je i kupio.
Oznake: rambo, igrica, konzola
| < | svibanj, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Listopad 2022 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Opis bloga
Blog za zalutale surfere...